BANJA LUKA, Kada je u ljeto 2013. godine preko četiri hiljade građana, predvođenih studentima, izašlo na ulice Banjaluke sa jasnim zahtjevima i bez spremnosti na povlačenje, u vladajućim strukturama je upaljen alarm! Kako se glas protiv vlasti, sa te strane, više ne bi čuo, predano su počeli raditi na uništavanju autonomije Univerziteta, sebično se opredjeljujući za dnevnopolitičke interese i ne hajući za razorne društvene posljedice koje takve odluke donose.
Vlast u Srpskoj, predvođena SNSD-om, koja suvereno vlada još od 2006., a koja se tada po prvi put susrela sa masovnim protestima usmjerenim protiv funkcionera iz vlastitih redova, učinila je sve kako se iz Univerziteta, Studentskog centra ili usta nekog studentskog predstavnika više ne začuju poruke nezadovoljstva. Krenulo se sa finansijskim slabljenjem Centra, a nastavilo predanim radom kako bi kadrovi, njegovani u vladajućim partijama, preuzeli ključne pozicije u studentskim organizacijama. Da su u naumu i uspjeli dokazuje muk koji već pet godina glasno govori da su studentskoj populaciji „svezane ruke“. Ili, ako već hoćete, da se stanje na Univerzitetu, u pomenutom periodu, drastično popravilo. Ipak, vjerovaćemo u prvu verziju.
Studentski grad
Da su na banjalučkom Univerzitetu, te Studentskom centru „Nikola Tesla“, samo prije pet godina, bile neke sasvim drugačije okolnosti, govori činjenica da je pomenuti centar bio na korak od dobijanja statusa studentskog grada, prvog u BiH. Studentski dom ima smještaj, centar smještaj i hranu, a grad dodatne, prvenstveno kulturne sadržaje. U martu 2013. godine rukovodstvo centra dogovara sa Vladom RS promjenu statusa, te osnivanje Studentskog kulturnog centra, neophodnog za pomenutu promjenu.
Bivši direktor Studentskog centra Milan Komljenović u razgovoru za MojuHercegovinu prvi put je javno govorio šta se u tom periodu dešavalo u i oko Univerziteta, kao i u periodu studentskih protesta.
– Tada je dogovoreno uvođenje niza sadržaja, koji su ranije studentima bili nedostupni. Pored Studentskog kulturnog centra, koji je bio osnovni, kako studentski, tako i moj cilj, a koji bi podrazumijevao studentski bioskop, pozorište, organizovanje koncerata i izložbi, radio i pisani medij koji bi uređivali studenti, u planu su bili i neki sportski sadržaji, zatim gradnja terena, igrališta, dvorane, formiranje studentske zadruge ili službe za zapošljavanje studenata u okviru studentskog grada i drugo. Već to je vlastima bio okidač, da obrate pažnju, jer se nešto krupno krenulo dešavati, a da nad tim nisu imali kontrolu. Prepali su se da im se Univerzitet i studenti otimaju. Promjenu statusa su podržali ministar prosvjete, potom i Vlada, ali to je sa njihove strane bilo iznuđeno, nisu imali nikakvu kontrolu nad događajima – kaže Komljenović.
Da je vlast u priču o Studentskom gradu u to doba ušla nevoljno potvrđuje i to što nakon smjene tadašnjeg rukovodstva Studentskog centra, u julu 2013. godine, ovakva ideja više nikada nije došla na dnevni red. Iako je tada bila pred samom realizacijom, o njoj poslije nisu govorili ni predstavnici vlasti, ni novo rukovodstvo centra, ali ni studenti, te je ostala samo „mrtvo slovo na papiru“.
Dodatni problem vladajućim strukturama u Republici Srpskoj su predstavljali i svojeglavi studentski predstavnici, koji takođe nisu bili u potpunosti pod njihovom kontrolom. Tadašnji jasni i glasno izrečeni zahtjevi, performansi, protesti, sukobi sa ministrom prosvjete, a potom i predsjednikom RS, danas su potpuno nezamislivi. Inače, sukob studenata i vlasti manjeg intenziteta je započeo nakon što je Vlada RS u Upravni odbor Studentskog centra imenovala dva imena suprotno imenima koje su predložili sami studenti, a kasnije se proširio i na druge stvari.
– To se nikada nije desilo. Uvijek je bilo onako kako su studenti predlagali, odobrenje Vlade je bila više forma. Tadašnji ministar prosvjete i kulture RS Goran Mutabdžija je prekršio takvu praksu, prema većinskom studentskom mišljenju, potpuno nerazumno. Studenti su insistirali da Mutabdžija prihvati prijedlog studentske organizacije, što je on odbijao, nekon čega je došlo do manjeg sukoba između njih – prisjeća se nekoliko tadašnjih studenata, koje je MojaHercegovina kontaktirala.
Izlazak na ulice
Nakon što se sukob počeo rasplansavati, u priču se umiješao, a ko bi drugi nego predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, a ishod je bila povelja koja se odnosila na reformu visokog obrazovanja, u kojoj je obećano da će se, između ostalog, sprovesti reforma visokog obrazovanja, poboljšati brojni zakoni, iskorijeniti korupcija na Univerzitetu i mnogo toga drugog. Jedan od vođa studentske pobune, tadašnji predsjednik Unije studenata RS Nikola Dronjak ističe za MojuHercegovinu da je tada dosta priče bilo i o prodaji ispita, zbog čega je obračun sa korupcijom u obrazovanju bio jedan od centralnih razloga studentskog nezadovoljstva.
– Uz to se tražila i godinama obećavana, a od nadležnih nikako, do tada, realizovana izgradnja četvrtog paviljona u Banjaluci. Odlazak kod Dodika je samo prolongirao, ali ne i spriječio studentski bunt. On nam je svašta naobećavao i mi smo mu dali vrijeme – prisjetio se Dronjak.
Međutim, već sredinom 2013, gotovo godinu dana nakon potpisivanja povelje, kada su sa sigurnošću, kako su isticali, „shvatili da ih je Dodik slagao“, dolazi do sukoba predsjednika Srpske i Dronjka, nakon čega su studenti zatražili ostavku ministra prosvjete i istovremeno krenuli razmišljati o protestima.
– Kao direktor Studentskog centra sam stao iza njih. Da budem potpuno korektan, bilo je nelogično da studenti traže da se te stvari riješe, a da ih ja, kao direktor Studentskog centra u tome zaustavljam. Prosto nije bilo logike. I tadašnji rektor Stanko Stanić je podržao zahtjeve, ali za razliku od mene, kasnije nije snosio nikakve konsekvence – ističe Komljenović te dodaje da su već tada osjetili „da su predmet praćenja, prisluškivanja telefona i slično“.
Šest dana prije protesta, 6. juna 2013, Igor Macanović, predsjednik Skupštine studenata, te Nikola Dronjak, predvode performans pred trećim paviljonom, na kojem su dobili podršku nekoliko stotina studenata. Studenti su tada iznijeli krevete ispred doma te „otvorili“ četvrti paviljon a kasnije i simbolično sahranili povelju te najavili masovnije proteste.
Kako bi se protesti spriječili, vlast u nekoliko dana vuče niz poteza, od raspisivanja tendera za izgradnju četvrtog paviljona, smjene Rajka Vasića sa pozicije generalnog sekretara SNSD-a jer je prethodno pobunjene studente nazvao kopiladima, pa sve do zvanične zabrane okupljanja. Dan pred okupljanje studenata, banjalučka policija je zabranila proteste obrazlažući odluku nevjerovatnom tvrdnjom da bi protestni skup mogao izazvati problem u saobraćaju. Kada su shvatili da je pomenuta odluka samo još pogoršala situaciju, Dodik je lično „dopustio“ skupljanje.
Protesti, na kojima se okupilo između četiri i pet hiljada građana, i koji su počeli ispred Studentskog centra a završili pred zgradom Vlade RS, žestoko su prodrmali uljuljkanu vlast, koja punih sedam godina nije osjetila znakove otpora. Tada su shvatili da je vrijeme da reaguju. Iako niko ne spori da je politika imala svoje „pipke“ među studentskim predstavnicima i rukovodstvom centra i u tom periodu, procenat te kontrole je, za njih, očito bio nedovoljan, čim je do protesta uopšte i došlo.
Obračun i kapitulacija
– Zbog podrške studentima, vlast je odlučila da „počisti“ rukovodstvo Studentskog centra i da krene u moje rušenje. Oni tada nisu imali kontrolu ni nad Parlamentom i Unijom, niti rukovodstvom centra. Nakon protesta su shvatili da je to za njih opasnost. Do tada, u ranijem periodu, nisu se imali čega bojati, bili su prosto prejaki. Te 2013, godinu dana pred opšte izbore, situacija je već bila drugačija – ističe Komljenović.
On dodaje za MojuHercegovinu da se tada o njemu raspravljalo, kako tvrdi, lično u kabinetu predsjednika RS.
– Imam informacije da je nakon protesta iz kabineta predsjednika RS kontaktiran moj zamjenik, ispitivan je da li se mogu pronaći neki koruptivni ili kriminalni papiri, koji bi omogućili moje hapšenje. Tu je bila ujdurma, pripreme, ali je sve propalo jer se tako nešto nije moglo pronaći. Smijenjen sam početkom jula, nakon tzv. „afere trovanje“ – govori naš sagovornik.
Pomenuta afera se odnosi na trovanje tridesetak korisnika studentske menze, koji su dan nakon ručka osjetili iste simptome: povraćanje, proliv i povišenu temperaturu, a potom i hospitalizovani. Mediji su danima nagađali šta je uzrok trovanja, spekulisalo se da je riječ o piletini, potom makaronama, da bi se na kraju ispostavilo, nakon što su uzeti i analizirani uzorci, da je riječ o „prljavim rukama jedne od žena koje su imale dodira sa hranom“. Prema pojedinim verzijama, trovanje nije bilo slučajno, znalo se da studenti neće imati veće posljedice po vlastito zdravlje, a takva afera je bila potrebna. Prema drugim verzijama, trovanje nije planirano, ali je svjesno iskorišteno u političke svrhe, jer je događaj ispao idealan kako bi se studenti okrenuli protiv, između ostalog, i direktora centra ili makar amortizovani.
U jeku ljetne pauze, kada je većina studenata bila u rodnim gradovima, daleko od Banjaluke, 18. jula smijenjen je Komljenović, a sva priča o istrazi, koja tada nije bila okončana ali i trovanju staje, kao da nikada nije ni postojala.
Kako Dronjak i garnitura koja se bunila već krajem juna 2013. nije bila na čelu studentskih organizacija, a ubrzo je „pročišćen“ i Studentski centar, stvoreni su potrebni uslovi da politika potpuno ovlada Univerzitetom. Na čelo Unije studenata RS 23. juna dolazi Predrag Govedarica sa Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a mjesec dana kasnije za direktora Studentskog centra imenovan je Zoran Babić, koji i danas obavlja pomenutu funkciju. Slučajno ili ne, od tog momenta kao da prestaju svi studentski problemi, jer otpor više nije viđen. Prošlogodišnji upad u rektorat namjerno ne spominjemo zbog i više nego očigledne političke pozadine.
Finansijsko posrnuće
Studentski centar počinje od 2014. godine finansijski strmoglavo da pada, te od akumuliranog, višedecenijskog, duga od 800.000 KM iz 2013. dolazi do ovogodišnjih gotovo sedam miliona maraka! Nevjerovatnom podatku da je centar na godišnjem nivou pravio preko milion maraka duga najviše je doprinijela Vlada RS, koja je maksimalno „zavrnula pipu“. Zvaničan podatak, koliko je Vlada RS posljednjih deset godina, godinu po godinu, izdvajala za centar, do zaključenja ovog teksta nismo dobili, iako su nam u odgovoru rekli da će nam resorno ministarstvo podatke dostaviti.
– Studentski centar je dobijao sve manje para iz budžeta. Već 2014. godine je uskraćen za 800.000 maraka. I to je početak finansijskog pada. Pored smanjenja direktnih novčanih isplata tu je i niz sporadičnih. Npr. do tog perioda centar nikada nije iz svojih sredstava plaćao grijanje Toplani, to je izmirivala Vlada, koja je davala nekakav avans Toplani, pa je iz tog avansa Vlada zatvarala grijanje u školama, pa i centru. To ne radi već godinama – ističe za MojuHercegovinu dobro obavješteni izvor iz Studentskog centra, koji je insistirao na anonimnosti.
A upravo je dug prema Toplani jedan od najvećih pojedinačnih dugovanja centra. Još prošle godine je premašio 2,5 miliona maraka, a preko milion maraka duga centar ima prema Elektrokrajini za struju, ali i preduzeću Novoteks, koje obezbjeđuje hranu za studentsku menzu.
Aktuelni direktor centra Zoran Babić problem sa velikim dugovanjima vidi u ranijem periodu.
– Od 2009. do 2015. godine studenti su za grijanje plaćali 10 maraka, a troškovi po studentu samo prema Toplani su bili 35 maraka. Dodajte troškove električne energije, odvoza smeća, vidjećete da su ti troškovi od ranije generisani – rekao je Babić.
Iako niko nije želio javno istupiti, nekoliko bivših članova skupštine studenata za naš portal je reklo i da dug za hranu nije slučajan.
– Često su se na tender za dobavljače javljale bukvalno dvije firme, jedna bi potom prošla za hranu, a druga za piće. Jedne godine je piletina bila 17 maraka, dok je u maloprodaji bila šest maraka, što znači da bi u veleprodaji trebala biti još i niža. U Studentskom centru je, iz godine u godinu, bilo mnogo manje studenata na ishrani, a troškovi ishrane su rasli. To je nevjerovatno – rekao je jedan od sagovornika MojeHercegovine.
Kada je riječ o ishrani, novo rukovodstvo je tri obroka za korisnike doma povećalo sa 2,5 na tri marke, a studentima koji nisu korisnici doma cijenu podiglo sa dotadašnje 2,5 na 10 maraka. Tako je dobar dio studenata ostao oštećen po dva segmenta, jer je ostao bez smještaja, a ishrana je četvorostruko poskupila. Zakon o studentskom standardu kaže da svaki student koji je na budžetu ima pravo na ishranu iz menze, a svakako da bi bilo korektno da plaćaju istu cijenu kao i korisnici doma. Pored hrane, duplo je poskupio smještaj, ali i pored toga što je studentski standard u osnovi pao, studentski lideri nisu se bunili.
Dok je centar sve više zapadao u dugovanja, nadležni vuku niz potpuno nelogičnih poteza, te u jednom trenutku uvode sebi konkurenciju u „vlastito dvorište“.
– U kampusu, tik uz restoran „Slobodni um“, koji je dio Univerziteta i koji je imao u ponudi i hranu, dozvoljeno je privatniku da otvori pekaru. To je nevjerovatno! Onda su u dom dozvolili da se stave privatne mašine za pranje garderobe, te su stajale na petom spratu prvog paviljona iako je centar istovremeno u prizemlju imao svoj vešeraj – ističe naš sagovornik.
Finansijsko potonuće je doživio i nekada izuzetno popularni Klub studenata Banjaluka, poznatiji kao KSB, u kojem se do prije pet godina, prilikom večernjih izlazaka „ni šibica“ nije mogla ubaciti a sada rijetko ko u njemu i kafu da pije.
– Postoji pravilnik o radu KSB-a, koji ima svoj savjet, a u njemu tri studenta i dva radnika Studentskog centra. Sadržaje u klubu uređivali su studenti. Danas niko ne pominje taj pravilnik niti je KSB u rukama studenata. Sve se zloupotrebljava, piće se često donosi sa strane, prodaje se ali se ne knjiži. Istovremeno, izdaju se lažne fakture, na kojima su duplo veće cifre od stvarnih vijednosti robe. KSB je do prije pet godina imao godišnji prihod između 150 i 200 hiljada maraka, a danas nema ni 10 hiljada – saznaje MojaHercegovina od izvora iz Studentskog centra.
Ministarstvo u međuvremenu skida radnike KSB-a sa budžeta, te se oni počinju plaćati iz sredstva kluba, što je bio dodatan problem.
– Tu je i konkurencija, koja je mnogo jača nego ranije i koja jeste objektivan problem za poslovanje KSB-a, ali imajući u vidu da ne plaćate režije, da ste tik uz studentski dom, morali bi biti konkurentni – slažu se naši sagovornici.
Lideri studenata i projekti
A gdje su za to vrijeme studentski predstavnici?
– Nakon protesta vlast je ozbiljno shvatila studentsko organizovanje i izvršila dubok upliv u njega. Isforsirani su svoje predstavnike, iz stranačkog podmlatka ih progurali u studentske organizacije. Uzmite samo ljude koji su bili poslije mene i vidjećete da su oni sada u vladajućim strankama, a tamo sigurno nisu slučajno – kaže Dronjak, koji je kasnije angažman nastavio u organizaciji „Slobodna Republika“, a potom i u Partiji demokratskog progresa, čime se pridružio gotovo svim liderima studenata koji su završili u politici, ali se izdvojio kao jedan od rijetkih koji je pristupio opozicionoj stranci.
Njegovi nasljednici su imali suprotan put. Predrag Govedarica, koji je na čelo Unije došao dvije nedjelje nakon protesta, završio je u SNSD-u, Dobrivoje Obradović u DNS-u, gdje je danas predsjednik mladih, dok je Ratko Savić, za razliku od pomenutih, u najvećoj stranci u RS bio i prije nego što je došao na čelo studenata. Zanimljivo, dok je Savić bio na čelu Unije, predsjednik Studentskog parlamenta bio je Željko Sladojević, a generalni sekretar Parlamenta Marija Puljarević, svo troje omladinci SNSD-a Gradiška. Iako ne možemo biti protiv da se studenti, koji su aktivni članovi stranaka, kandiduju za predsjedne studentskih organizacija, očigledno je da godinama nismo imali kritički ton prema, npr. ministru prosvjete i kulture, Vladi RS generalno ili nekim postupcima vlasti, a koja je najodgovornija za stanje studenata u Republici Srpskoj.
Koliko je politika uzela maha među studentskim liderima, dovoljno je pogledati prošlogodišnje obaranje rektora Milana Mataruge. Grupa studenata na čelu sa Ratkom Savićem iznijela je niz zahtjeva, ali je akcenat stavljen na slučaj Tehnološkog fakulteta, na tzv. „Aferu poljubac“, u kojoj je traženo da radnik studentske službe Velimir Balaban bude izbačen sa fakulteta.
Mataruga je smijenjen, a Balaban nedavno vraćen na posao, a nisu riješeni ni drugi izrečeni zahtjevi, međutim studenti sada ćute, jer je jedini cilj bila Matarugina smjena, i to kao dio obračuna unutar SNSD-a, u koji su studentski predstavnici svjesno ušli.
Dok su se smanjivala sredstva za centar, povećavali su se grantovi kojima su rukovodili studentski lideri. Izvor MojeHercegovine, koji je insistirao na anonimnosti, ističe da su „vidljive“ cifre, koje se tiču individualnih honorara studentskih predstavnika zanemarive, ali da se ključ zašto su ova mjesta toliko važna krije na drugom mjestu.
– Npr. predsjednik Studentskog parlamenta ima 250 maraka naknadu, dok predsjednik komisije, sekretar, potpredsjednik ne prelaze 150 maraka. To je u ovoj priči potpuno zanemarivo. Ali projekti, grantovi Vlade, odnosno Ministarstva, donacije sponzora, su već neka druga priča – ističe naš sagovornik.
A tu cifre počinju biti mnogo ozbiljnije. Tako će npr. u ovoj godini Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske izdvojiti 200 000 KM za sufinansiranje programa i projekata studentskih organizacija, a ista cifra se ponavljala i ranijih godina.
– I tu posebnu pažnju treba obratiti na Uniju studenata RS, koja dobija mnogo veći iznos a ima slabu kontrolu gdje taj novac završava. Parlament ima kakav takav nadzor, Unija ne. Vjerujte, i po pet ili 10 hiljada maraka je moguće „ugrađivanje“. Novac se skida sa računa a onda lično daje svakom ko je učestvovao u nekom projektu. Sve se plaća računima, na kojima pišu neke cifre koje uopšte ne moraju imati veze sa stvarnim utrošenim novcem. Nema pravdanja niti inspekcija vrši kontrolu – kaže naš sagovornik.
Samo u prošloj godini, za Uniju studenata Ministarstvo je izdvojilo čak 120.000 maraka. Za „Univerzitetsko veče 2017” i „Univerzitetske sportske igre 2017” izdvojeno je 40.000 KM, za oba po 20.000 KM. Sufinansirali su „Мeđunardni dan mladih” sa 15.000 KM, „Studentski medijski servis” sa 11.700, „Studentsku konferenciju 2017” u iznosu 10 500 KM, a po 10.000 za “Školu studentskih lidera 2017” i „Živjeti slobodno – 9. maj Međunarodni dan pobjede nad fašizmom”. Za „Student leadership conference „SEI – Banjaluka 2017“, koji se, prema našim izvorima, nije ni održao, obezbjeđeno je 7.500 КМ, „Studijsku posjetu Andrićgradu” 5.000 KM, po 4.000 za „Skupštinu US RS” i „Rangiranje fakulteta”, dok su za „Еdukativne radionice“ izdvojene 3.000 КМ.
U 2016. su obezbjeđene sljedeće cifre: za “Finale univerzitetskih sportskih igara 2016” 18.000 KM, „Sporstko-naučni skup studenata – Tjentište 2016” 15.000 KM, „9. maj Dan pobjede nad fašizmom – Živjeti slobodno” 15.000 KM, „Stručni program, paneli, visoko obrazovanje i mi” 8.000 KM, „Univerzitetsko veče 2016” 8.000 KM, „Studentska konferencija 16” 7.000 KM, „Sastanak mediteranske mreže studenata” 3.900 KM, “Avangarda” – Časopis Unije studenata RS u iznosu 3.800 KM te “Skupštinu USRS” 2.000 KM.
Ni Studentski parlament se nije mnogo više proslavio od Unije, a dovoljno se samo osvrnuti na prošlogodišnju naučno-stručnu konferenciju “Studenti u susret nauci” (StES). Naime, svi učesnici konferencije su plaćali 40 KM kotizacije za štampanje zbornika radova, koji im je potom poslat u PDF formatu! Imajući u vidu da je na StES-u učestvovalo oko 200 učesnika, a prezentovano 135 naučno-stručnih radova, cifra koja je isplaćena za nepostojeće štampanje iznosi 8.000 maraka!
Da ih nije mnogo briga za studente, za čije interese bi se trebali boriti, pokazuju i činjenice da su studentski lideri ubrzo krenuli sa kopiranjem stranačkih šefova, što pokazuju, između ostalog, i njihova čašćavanja po luksuznim restoranima. Naravno, sve o trošku Univerziteta. Na jednom od njih, u restoranu „Kazamat“ u Banjaluci, za predsjednika Studentske organizacije Pravnog fakulteta (SOPFBL), predstavnike Studentskog parlamenta i Unije studenata, poslužena je hrana i piće u vrijednosti 1.069 maraka, a sve je plaćeno iz sredstava SOPFBL. Međutim, račun iz pomenutog restorana je potpuno marginalan kada ga uporedimo sa žurkom “one7eleven”, koju su organizovali Parlament i Unija, a za koju su, između ostalih, Univerzitet i Ministarstvo prosvjete, ali dijelom i Studentski centar koji grca u dugovima, izdvojili nevjerovatnih 46.000 maraka.
Kada ovome dodamo aferu koju je prošle godine razotkrilo udruženje “ReStart Srpska”, a tiče se „Dana mladih – škola lidera“, u režiji Unije, i laicima je vidljivo koliko su studentski lideri odrođen i zaseban dio, koji nema apsolutno ništa sa ostatkom studenata, koji najčešće jedva spajaju kraj sa krajem. Naime, u avgustu prošle godine dobar dio novca namijenjen za studentske organizacije potrošen je na pivo (11 buradi po 30 litara, odnosno 330 litara piva, što je plaćeno 605 KM), iako je opštepoznato da donatori nikada ne dozvoljavaju potrošnju na alkohol. Tu je i 1.755 maraka za prevoz od Bijeljine do Trebinja, ali i 204 KM izdvojene za smještaj Slavka Sladojevića (brat tadašnjeg predsjednika Parlamenta) i Željka Šukala, koji nemaju nikakve veze sa studentskim organizacijama.
Imajući u vidu kako su provodili dane kao studentski lideri nije ni čudo što su zaboravili na položaj ostalih kolega, koji je zasigurno među najgorim u regionu.
Gdje je bunt danas
– Jako je simptomatično to što su svi predstavnici studenata u poljednjih sugurno šest-sedam godina, završavali u politici. Da li su u tom trenutku imali direktnu spregu sa politikom ili ne, to zavisi od slučaja do slučaja. Ratko Savić, iako predstavnik svih studenta, javno se dičio tim kako je član SNSD-a, te je širio hvalospjeve o predsjedniku RS. Kako neko ko je član vladajuće partije može na efikasan način da štiti interese studenata, što uostalom i nije činjeno. Dronjak je takođe u politici, ali je jedini koji je organizovao proteste i omogućio da se studentski glas jasno čuje – ističe za MojuHercegovinu predsjednik ReStarta Stefan Blagić, koji je preko svog udruženja u više navrata javno kritikovao spregu politike i studentskog organizovanja.
Nikola Dronjak ističe da je politika uvijek imala upliva na Univerzitetu, kako u njegovo doba tako i ranije, dok je današnja opozicija bila na vlasti, ali da procenat uticaja bio znatno manji nego posljednjih godina.
– Osjećam se ponosno jer pripadam generaciji koja se tada pobunila. Zašto se ne bune danas? Jedan od osnovnih zahtjeva iznesenih na protestima bila je izgradnja četvrtog paviljona, što je kasnije i urađeno, tako da ne možemo govoriti da iskazivanje studentskog nezadovoljstva nije dalo efekat. Doživio sam mnoge pritiske, probleme, ali se ne kajem zbog tadašnjeg angažmana. Ono što svakako nije dobro jeste što se predstavnici manje oglašavaju danas, nego što je to bio slučaj ranije, iako u međuvremenu nismo imali rješavanje većine nekadašnjih problema – kaže Dronjak.
Jedan od novih lidera, predsjednik Studentskog parlamenta Branko Trninić tvrdi za Moju Hercegovinu da novo rukovodstvo parlamenta nije politički opredijeljeno.
– Nezavisni kandidati su osvojili većinu, na izborima smo pobjedili kanidate čiji je partijski angažman bio opštepoznat. Za prošli saziv se otvoreno tvrdilo da iza njih stoji politika, da su pripadnici pojedinih stranaka. Ali smatram da se ona ne treba miješati, jer Studentski parlament treba uvijek da donosi odluke u korist studenata, a ne onih koji su dužni studentski položaj poboljšati – rekao je Trninić i dodao da će se studentski glas ponovo čuti, a da će jedna od centralnih tema biti privatni fakulteti.
Kako bi pokazali da su drugačiji od svojih predstavnika, aktuelni predstavnici bi, na primjer, mogli za početak da istraže i objelodane koliki je bio stvaran utrošak organizovanja stand-up komedije za „Dane studenata“, o čemu je MojaHercegovina nedavno pisala u tekstu Stare malverzacije novih studenata – kako su finansirani “Dani studenata”?
Moja Hercegovina
*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
Komentariši