Veselinović: Evropa na srpski način

BEOGRAD, Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED, od osnivanja, već punih šest godina pokušava da pomogne privredi Srbije da postane konkurentnija, da utiče na stvaranje boljeg ambijenta za poslovanje, ali i da argumentima struke ubijedi državu da bude efikasnija, brža i, prije svega, jeftinija.

 

Prema tvrdnji potpredsjednika UO NALED-a Ivane Veselinović uspjeli su da svima budu od koristi, čak ih je i sama vlast prihvatila.
– Shvatili su da smo im partneri, zbog stručnosti – objašnjava Ivana Veselinović za „Novosti“. – Vjerovatno je to i posljedica činjenice da smo napravili otklon od politike. Vlast u Srbiji ne pravi razliku između dobronamjerne kritike i političkog kritizerstva, i mi smo se tome prilagodili.

* Zašto je, prema vašem mišljenju, u Srbiji izražen trend da se donose zakoni u skladu sa standardima EU, a da se kasnije ne primjenjuju u praksi?
– EU je za njene članice ekonomska zajednica, a za srpske političare ona predstavlja politički marketing. Tako smo mi, umjesto da napravimo program mjera kojima ćemo umanjiti ekonomske razlike između naših i evropskih firmi, na čemu nije urađeno baš ništa, počeli da neselektivno i u panici usvajamo zakone koji su, kako se tvrdi, evropski. Tako je donijet i zakon o planiranju i izgradnji, koji već tri godine ne može da se primjenjuje jer nema rješenja za konverziju. Jesu li strani investitori u tom „evropskom zakonu na srpski način“ stvarno prepoznali evropske integracije? Naravno da nisu, pobjegli su glavom bez obzira. Sada je ulogu investitora preuzela država i stanove za komercijalnu prodaju gradi Vlada. Ponovo greška. Kapital se ne investira tamo gdje vam je direktni konkurent država. U Evropi država investira u gradnju socijalnih stanova, nikada ne ulazi u komercijalni sektor. Čini mi se da se vraćamo u komunizam, a sa druge strane hoćemo u Evropu. Mislim da smo kandidaturu dobili kao posljednju šansu da se unormalimo, a ne kao nagradu za postignuto. Srbija nikada nije bila udaljenija od Evrope po svojim ekonomskim pokazateljima nego danas, a to nije baš evropski.
* Koliko je u Srbiji neizvjestan, posebno u pogledu troškova, svaki novi posao?
– Srbija nije slučajno ekonomski neuspješna zemlja, posebno u pogledu privlačenja kapitala. Mi smo takvi jer smo nepouzdan i nepredvidljiv partner. Kapital traži sigurnost, a mi je nismo ponudili.
* Kako nismo ponudili sigurnost investicija, kada je to unijeto u sve naše zakone?
– Sigurnost, to je statistika. Sigurnost nije javno obećanje – „ja sam garant investicija“, čemu su naši političari skloni. Sa druge strane, sigurnost za domaće investitore je ozbiljno narušena, prije svega za one koji ne pripadaju vladajućim partijama. Takvi su svakodnevno izloženi populizmu koji je politički podstaknut.
* Država promoviše saradnju privatnog i javnog sektora. Vjerujete li da je zakon, koji je u toj oblasti donijet, kvalitetna osnova za dobar rezultat?
– Zakon donosi jedan savremen pristup da se na najodgovorniji i najprofitabilniji način koriste nedovoljno iskorišćeni javni resursi u saradnji sa menadžmentom i kapitalom koji nudi privatni sektor. Ovaj oblik partnerstva je jedan od najboljih modela u privlačenju kapitala za investiranje u oblasti energetike, zdravstva, turizma, komunalne djelatnosti, ali i u velikim infrastrukturnim projektima.
* U kojim oblastima je moguće u Srbiji realizovati to partnerstvo države i privatnog sektora?
– Kod nas bi najbrže mogao da nađe primjenu u poljoprivredi. U Srbiji se obrađuje tek 27 odsto od ukupnog državnog obradivog zemljišta. Ovaj zakon daje mogućnost da se stvar popravi i da se sa preduzimljivim pojedincima ili firmama uđe u zajednički posao. Država je generalno loš upravljač, partije nemaju kadrove. Evo vam primjer „Jata“, nacionalne kompanije pred bankrotstvom. Upravo je ovih dana aktuelna tema dogovor države i privatnih investitora o uspostavljanju dugoročnog partnerstva gdje privatne firme treba da, pored ulaganja, preuzmu i upravljanje kompanijom. Vidjećemo kako će se to završiti.
* U javnosti, posebno među radnicima u komunalnim preduzećima, javno-privatno partnerstvo shvaćeno je kao kraći, odnosno jeftiniji način da privatni partner preuzme neke od strateški važnih kompanija…
– To je upravo glavna prijetnja perspektivi ovog zakona u Srbiji. Nedostatak povjerenja. Naime, njegova primjena zavisi od nivoa međusobnog povjerenja glavnih aktera u ovom zakonu: države, privatnog sektora i javnosti. Trenutno stanje po ovom pitanju je poražavajuće. Sve lošije se živi, a vlast je, umjesto istine i kadrovskih promjena u svojim redovima, za ovakvo stanje optužila privatizaciju i kompromitovala privrednike nazivajući ih tajkunima. Ne vidim kako će se sada obuzdati populizam koji je uzeo maha.
* Znači li to da ne vjerujete u mogućnost da privatne kompanije uđu u dugoročna partnerstva sa državom?
– Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da su od takozvanih tajkuna jedino nepopularniji političari, za koje se smatra da su korumpirani. Kako može zakon da se sprovodi uspješno ako se oko zajedničkog interesa spoje dvije grupe bez povjerenja javnosti. Naravno da će se javnost protiviti takvim aranžmanima sa tvrdnjama da je to samo novi oblik privatizacije i izvor korupcije. Ne vjerujem da to sada može da se promjeni, bar ne u kratkom roku. Uostalom, neka to rješavaju oni koji su i zakuvali. Mislim da je ovo odlično pitanje za političare u kampanji.
Zaduženje kao bumerang
 * Poreski sistem Srbije ima čak 161 vrstu ovih nameta, a čini se da privreda plaća još duplo više raznih naknada. Vidite li u tome uopšte prostor za interes investitora?
– Čitav svijet se žali na poreze i zbog krize mijenja svoju poresku politiku. Srpski poreski sistem ima manjkavosti i potrebna su nam poboljšanja, prije svega kroz ukidanje brojnih parafiskalnih nameta, poput firmarina i slično. Mislim da nam je sistem više rogobatan nego destimulativan po ukupnom iznosu opterećenja. Ali to nije naš najveći problem kada je u pitanju investiranje kapitala. Prije svega su to zakoni sa retroaktivnim dejstvom, neprohodnost kroz administraciju koja je partijski feudalizovana, slaba vlada bez jasne ekonomske politike, enormno zaduživanje države koje će se vratiti kao težak bumerang. Novosti

Comments

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

More posts