BANJALUKA,Koliko su često radnici u BiH na bolovanju, koliko traju njihova bolovanja i koliko to košta poslodavce, u BiH niko tačno ne zna jer se evidencija o bolovanjima vodi samo za bolovanja koja idu na teret države, odnosno Fonda i Zavoda zdravstvenog osiguranja RS i FBiH.
Ta evidencija pokazuje da su prije dvije godine bolovanja koštala državu 22 miliona KM!
Poslodavci smatraju da se zakonske odredbe o bolovanjima moraju mijenjati kako bi se smanjili gubici, a postoje i oni koji tvrde da je prošle godine zbog porodične medicine čak došlo do povećanja broja radnika na bolovanjima.
Iz fondova zdravstvenog osiguranja to negiraju tvrdeći da je svaki odlazak na bolovanje pod lupom komisija i da su zloupotrebe svedene na najmanju mjeru.
Domovi zdravlja u kojima se odobravaju bolovanja koja u početku plaća poslodavac, međutim, nikome ne dostavljaju informacije o odobrenim bolovanjima tako da se prva evidencija vodi u RS poslije 120, a u FBiH poslije 42 dana kada radnika zbog bolesti nema na poslu, jer tada troškove bolovanja preuzimaju Fond zdravstvenog osiguranja RS i Zavod za zdravstveno osiguranje FBiH.
U 2006. godini Zavod za zdravstveno osiguranje FBiH za bolovanje radnika, poslije 42 dana bolovanja, izdvojio je više od 19 miliona KM, dok su troškovi Fonda zdravstvenog osiguranja RS za bolovanja duža od 120 dana iznosili skoro tri miliona KM.
“Zakon o zdravstvenom osiguranju definisao je bolovanje na teret poslodavca i to u periodu od 120 dana. Smatramo da to ne smije biti više od 30 dana, a postavlja se pitanje da li bolovanje uopšte treba da bude na teret poslodavca, ako se plaćaju doprinosi za zdravstveno osiguranje”, rekao je Borko Đurić, predsjednik Privredne komore RS.
U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS saznali smo da je u toku postupak izmjene Zakona o zdravstvenom osiguranju u dijelu gdje se predlaže da naknadu plate za prvih 60 dana privremene nesposobnosti za rad obezbjeđuje poslodavac, a poslije toga, najduže 12 mjeseci, naknadu plate obezbjeđuje Fond zdravstvenog osiguranja.
Bolovanja i porodična medicina
Đurić smatra da su bolovanja poseban problem od uvođenja porodične medicine kao primarne zdravstvene zaštite.
“Sa aspekta interesa privrede to je model koji se mora mijenjati, jer su bolovanja više nego udvostručena od početka uvođenja tog načina zdravstvene zaštite. Za privredne subjekte treba ili da se vrati stari način kroz službe medicine rada i ambulante preduzeća ili po grupama preduzeća, kako bi sistem bio efikasniji i kako bi se smanjile zloupotrebe u odobravanju bolovanja”, naglasio je Đurić.
Prema njegovim riječima, osim zloupotreba problem u odobravanju bolovanja je tromost sistema.
“Sada je situacija takva da se radnik razboli i pozove porodičnog ljekara da zakaže termin u kojem može doći na pregled, to obično bude dan kasnije i ljekar mu otvara bolovanje od dana poziva, jer se tada javio da je bolestan. Zatim ga uputi specijalisti, gdje opet čeka termin, minimalno dan, pa ga specijalista pošalje u laboratoriju, a tu se čeka duže, bar u Banjaluci, zatim se čekaju rezultati, pa se pravi povratni krug – specijalista, porodični ljekar i u slučaju da bolovanje tada bude zaključeno, prođe minimalno sedam dana. Tako da je veoma široka mogućnost zloupotreba”, kazao je Đurić.
Istakao je da postoji i negativna praksa u vezi sa dugoročnim bolovanjima jer većina ljekara i komisija zaključuje bolovanje 117. dana, odnosno samo nekoliko dana prije isteka roka od 120 dana za koje troškove snosi poslodavac.
“Poslije zaključivanja bolovanja takvi radnici rade po nekoliko dana i ponovo odlaze na bolovanje i opet za to troškove snosi poslodavac jer se radi o novom bolovanju”, naveo je Đurić dodajući da je to veliki problem za privrednike, jer plaćaju obaveze za radnike koji ne rade i zbog toga ne mogu da zaposle nove radnike.
Oštrija kontrola od ove godine
U Fondu zdravstvenog osiguranja negiraju mogućnost da ljekari utiču na manji broj bolovanja preko 120 dana. Takođe, prema podacima Fonda, nije uočena veza broja zahtjeva za bolovanje i uvođenja porodične medicine.
“Naime, bolovanja do 120 dana odobravaju ljekarske komisije domova zdravlja, a fondove komisije bolovanja preko 120 dana. Podatak o naknadama plata za devet mjeseci ove godine, koje idu na teret Fonda, je argument da konstatacija iz vašeg pitanja nije tačna”, naveli su u Fondu zdravstvenog osiguranja RS.
Prema podacima iz devetomjesečnog obračuna za 2007. godinu trošak naknada plata po osnovu bolovanja preko 120 dana, koji snosi Fond, iznosi 2.737.000 KM. Prema podacima za deset mjeseci 2007. godine, u RS je bolovanje preko 120 dana koristilo oko 4.200 osiguranika Fonda zdravstvenog osiguranja RS.
Od ukupnog broja prijavljenih radnika u javnom i privatnom sektoru na osiguranje kod Fonda zdravstvenog osiguranja RS, koji iznosi 281.000, doprinos se u prosjeku mjesečno uplaćuje za oko 250.000 lica.
O tome koliko je radnika bilo na bolovanju do 120 dana i koliko je to koštalo poslodavce niko nema podatke, jer se o tome ne vodi evidencija. Naime, domovi zdravlja u RS u kojima se bolovanja odboravaju ne dostavljaju nijednoj republičkoj instituciji podatke o odobrenim bolovanjima.
U Fondu zdravstvenog osiguranja RS ove godine planiraju pooštriti kontrolu opravdanosti korištenja bolovanja.
Nema dokaza o zloupotrebama
Izostajanje zaspolenika s posla zbog bolovanja 2006. godine u FBiH koštalo je kantonalne zavode za zdravstveno osiguranje više od 19 miliona KM, potvrđeno je u Federalnom zavodu zdravstvenog osiguranja. U Fondu zdravstvenog osiguranja RS potvrđeno je da su troškovi bolovanja preko 120 dana prije dvije godine u RS iznosili 2.946.272 KM.
Zbog loše evidencije i u FBiH se ne zna koliko je zaposlenika koristilo bolovanje, niti koliko je to koštalo poslodavce. U Federalnom zavodu zdravstvenog osiguranja tvrde da su troškovi veliko opterećenje za kantonalne zavode, ali da ne postoje dokazi o zloupotrebi bolovanja.
Mirjana Misilo, šef Službe za sistem zdravstevnog osiguranja i reosiguranja pri Federalnom zavodu zdravstvenog osiguranja, kaže da sigurno postoji i zloupotreba bolovanja ali ne zna se u kojem postotku.
“Kantonalni zavodi imaju svoje komisije i inspekcije koje provjeravaju zaposlenike na bolovanju. Izdvajanja za bolovanja jesu velika i ovo jeste veliko opterećenje za kantonalne zavode. Za zloupotrebu nemamo informacija i to je teško dokazati. U kantonima u Federaciji BiH gdje ima više uposlenih više je i bolovanja”, ističe Misilo.
Objašnjava da su poslodavci dužni da po zakonu finansiraju bolovanje 42 dana. Poslije taj teret prelazi na Zavod za zdravstveno osiguranje.
“Zavodi finansiraju bolovanje 14 mjeseci, a poslije tog perioda zaposlenik ide na ocjenu radne sposobnosti. Mjesečna primanja zaposlenika na bolovanju ne smiju biti ispod 80 odsto od zadnje plate koju je primio prije odlaska na bolovanje. Svaki kanton određuje koliki će to biti iznos. Problem predstavlja što nisu sve plate iste i ima jako visokih plata što predstavlja poseban teret za kantonalne zavode. To bi u naredno vrijeme trebalo da se reguliše”, tvrdi Misilo dodajući da ne postoji detaljna analiza i proračuni kada je u pitanju bolovanje.
“Trebalo bi da se prati stopa bolovanja kako bismo znali da li dolazi do porasta ili smanjenja. Međutim, detaljnije podatke još nemamo”, kaže Misilo.
Zloupotrebe i žalbe
Jedan od zavoda za zdravstveno osiguranje koji je prije dvije godine najviše izdvojio za troškove bolovanja je Zavod Zeničko-dobojskog kantona. Te godine je utrošio gotovo šest miliona KM za finansiranje bolovanja.
Sulejman Muminović, direktor Zavoda za zdravstveno osiguranje Zeničko-dobojskog kantona, tvrdi da su moguće zloupotrebe bolovanja ali da situacija nije alarmantna. Kaže da je moguć blagi porast bolovanja nakon pojave porodične medicine.
“Nemamo dokazanih zloupotreba bolovanja. Imamo dobar filter jer svi se mogu žaliti na bolovanje – i poslodavac i zaposlenik i zavod. Finansijski pokazatelji govore da u zadnje vrijeme postoji blagi porast bolovanja, ali taj podatak nije siguran. Moguće je da pojavom porodične medicine blago poraste broj bolovanja jer je sad više ljekara koji mogu dati bolovanja. Vjerovatno postoji zloupotreba, ali to nije izraženo”, smatra Muminović.
Edhem Biber, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, tvrdi da je zloupotreba bolovanja moguća u državnoj službi i da bi tu inspekcije trebale intenzivnije provjeravati situaciju.
“Radnici koji rade kod privatnika boje se otkaza i zato tu teško možemo govoriti o zloupotrebi bolovanja. Ako radnici i idu na bolovanje, onda idu zato što moraju i zato što su higijenski uslovi loši. Poslodavci su prije više ulagali u preventivu i vodili brigu o uposlenim”, istakao je Biber.
Upozorava da su danas sistematski pregledi radnika rijetki i da se uopšte loše brine o radnicima.
“Prije su radnici jednom godišnje išli na sistematske preglede, a sada nikako. Prije su velike firme imale svoje ambulante ili svoje ljekare. Sada je situacija u toj oblasti loša i očekujemo da će što prije biti usvojen zakon o zdravlju i sigurnosti na radu kako bi se poboljšao status radnika”, dodao je Biber.Nezavisne novine
Komentariši