BANJALUKA, Posljedice globalne finansijske krize već se manifestuju i kod nas, a najviše su pogođena izvozno orijentisana preduzeća, kao i sektor građevinarstva, kaže Borko Đurić, predsjednik Privredne komore Republike Srpske.
Navodi da se pad nivoa narudžbi od strane inostranih partnera osjeti u velikoj mjeri, a zbog pomanjkanja poslova u kožno-prerađivačkoj industriji, gdje su preduzeća uglavnom izvozno orijentisana, ne postoji dovoljna unutrašnja akumulacija koja bi obezbijedila dugoročnije poslovanje bez odgovarajućih narudžbi.
“To već sada rezultira otpuštanjem određenog broja radnika. Imamo već nekoliko preduzeća koja su se morala odlučiti na otpuštanje i po nekoliko desetina radnika, što za sada i nije takvih dimenzija da bi poprimilo zabrinjavajuće razmjere”, ističe Đurić.
U kojoj mjeri se u Republici Srpskoj osjete posljedice globalne finansijske krize?
ĐURIĆ: Na određeni način ova kriza se manifestuje kroz nekoliko segmenata i kod nas i to u onim realnim pokazateljima koji su vidljivi. Kada su u pitanju privredni subjekti, trenutno je to najizražajnije kod izvozno orijentisanih preduzeća, jer se u dobroj mjeri osjeti pad nivoa narudžbi od strane inostranih partnera. S druge strane, zbog pomanjkanja poslova u nekim osjetljivijim sektorima, kao što su tekstilna i obućarska, odnosno kožno-prerađivačka industrija, gdje su preduzeća uglavnom izvozno orijentisana, a gdje se radi o long poslovima, ne postoji dovoljna unutrašnja akumulacija koja bi obezbijedila dugoročnije poslovanje bez odgovarajućih narudžbi. To već sada rezultira otpuštanjem određenog broja radnika. Dakle, imamo već nekoliko preduzeća koja su se morala odlučiti na otpuštanje i po nekoliko desetina radnika, što za sada i nije takvih dimenzija da bi poprimilo zabrinjavajuće razmjere. Međutim, ukoliko se ovakvo stanje nastavi postoji opravdana bojazan da bi možda, kada kriza kulminira, moglo doći i do prepolovljenja ukupnog broja zaposlenih, a to je sektor koji ima oko 12.000 zaposlenih. Što je najveći problem, u tom sektoru je uglavnom zaposlena ženska radna snaga, koja bi poslije teško našla mogućnost drugačijeg zaposlenja.
Koje su još privredne oblasti ugrožene u Republici Srpskoj?
ĐURIĆ: Što se tiče ostalih privrednih subjekata, tu su na određeni način pogođena izvozno orijentisana preduzeća iz svih oblasti. Problemi se javljaju i u sektoru građevinarstva, u onom dijelu koji se odnosi na pad tražnje nekretnina, prouzrokovanom povećanjem cijene kapitala. Dakle, kamatne stope su povećane, rigorozniji su uslovi dobijanja kredita, što za posljedicu dalje ima pad potražnje, a samim tim i pad proizvodnje u tim preduzećima, zatim smanjenje potreba za zapošljavanjem novih radnika, a u dogledno vrijeme i mogućnost otpuštanja jednog dijela radnika, što je u dobroj mjeri izraženo. Postoji nepisano pravilo, ali je to praksa da, kada dolazi do ekonomske krize, najprije se smanjuju investiciona ulaganja i građevinarstvo je jedna od grana koja prva tone u probleme. Isto tako, kada dođe do izlaska iz krize, u građevinarstvu se počinje s investicionim ulaganjima i ono prvo oživljava i kao takvo za sobom povlači čitav niz drugih djelatnosti koje su uključene u realizaciju određenih projekata.
Da li se u tim oblastima već pristupilo radikalnim potezima kao što je otpuštanje radnika?
ĐURIĆ: U smislu sprečavanja otpuštanja radnika moguće su određene intervencije. Mi iz Asocijacije privrednika iz Poslovne zajednice imamo namjeru da Vladi RS u okviru mjera ekonomske politike za 2009. godinu predložimo konkretne mjere kada se radi o izvozno orijentisanim preduzećima, odnosno da se značajnije poveća stavka u budžetu koja se odnosi na podsticanje izvoza, a koja je u određenoj mjeri već povećana.
Za preduzeća, prvenstveno iz sektora tekstilne i kožarsko-prerađivačke industrije, trebalo bi da se obezbijede dodatni podsticaji u smislu oslobađanja od određenih obaveza na određeni period dok traje ovakvo stanje ili da se daju nekakve subvencije za pokriće određenih troškova, kako bi se spriječilo otpuštanje radnika. Bojim se da ćemo se u protivnom suočiti sa posljedicama koje će više koštati nego što bi koštalo to dodatno izdvajanje i oslobađanje ili pružanje nekih novih olakšica preduzećima iz te oblasti. Primjera radi, moglo bi se intervenisati u oblasti poreza i doprinosa ili da se u potpunosti oslobode tih obaveza, koje bi bile namirene iz nekih drugih stavki i izvora. Mislim da je svaki od tih poteza bolji i ekonomičniji, nego ako dođe do otpuštanja radnika jer, kada se jednom to dogodi, poslije je teško sve ponovo organizovati i vratiti u jedan mehanizam, koji bi funkcionisao. S druge strane, na takav način bi poslodavci iz te branše neke svoje, da kažem unutrašnje rezerve stavili u funkciju očuvanja tog proizvodnog ciklusa kroz ovo krizno vrijeme koje će ne znamo koliko trajati, ali će sigurno biti prisutno i u sljedećoj godini.
Da li je moguće smanjiti troškove proizvodnje, kako se ne bi moralo pristupati smanjenju plata radnika ili otpuštanju istih?
ĐURIĆ: Ne znam koliko je kroz smanjenje troškova proizvodnje moguće postići takve efekte. Prije svega mislim da će, kada je privreda u pitanju, prije doći do otpuštanja radnika nego do smanjenja plata. Smatram da do smanjenja plata neće doći, zato što su one, u odnosu na plate budžetskih potrošača i sada jako niske, a nerealno je da dođe do njihovog povećanja. Ne vjerujem da će neko onda posegnuti i za mjerom smanjenja plata jer teško da će kroz to obezbijediti nekakve rezerve ili održiv proizvodni ciklus. Ovdje nije upitna efikasnost proizvodnje i produktivnost, nego su upitni plasmani. Ako nema narudžbi, nema ni proizvodnje. Dakle, nije sada u pitanju da li će one biti smanjene, nego da li će ih biti uopšte.
Koliko je globalnom finansijskom krizom pogođena metalska industrija, koja u najvećoj mjeri izvozi svoje proizvode?
ĐURIĆ: Kako su pogođeni ostali izvoznici, pogođena je i metalska industrija. Vidite da svakim danom dobijamo sve više informacija i podataka u kakvom je stanju, na primjer, automobilska industrija, da su neki moćni sistemi pred propadanjem. Mi ne možemo izbjeći posljedice koje slijede. Imamo podatke da su gotovo otkazane narudžbe preduzećima koja su imala dobre izvozne rezultate prema tim sistemima, a ta preduzeća ne mogu proizvoditi za sebe jer im to ne treba. Oni su proizvodili za sistem, koji sada ne funkcioniše. Dakle, oni će biti i već jesu jako pogođeni.
Koje mjere bi Vlada RS mogla preduzeti kako bi zaštitila domaću privredu i podstakla proizvodnju?
ĐURIĆ: Mislim da bi pod hitno morali napraviti jasnu viziju i predložiti konkretne mjere na šta se fokusirati u narednom periodu i obezbijediti sigurnost u realizaciji tih i takvih projekata. Kada je u pitanju poljoprivreda, prije svega smatram da treba donijeti određene pravilnike, po kojima bi oni koji bi ušli u takvu vrstu proizvodnje bili sigurni da će imati podsticajne mjere i drugo da će imati sigurne plasmane toga što proizvedu, pod uslovima koji budu obezbijeđeni. Mislim da Republika Srpska ima značajnu prednost u odnosu na okruženje jer ima velike potencijale u energetskom sektoru i bez obzira koji stepen krize bude, to je sektor koji će uvijek biti prioritetan i dominantan kada je u pitanju zainteresovanost inostranih ulagača. Tu šansu treba iskoristiti ulaganjima u taj sektor, za šta još postoje velika interesovanja. Dakle, treba omogućiti učešće značajnog dijela privrednih kapaciteta, obezbijediti energiju kao izvozni proizvod i na takav način kompenzovati ono što će se izgubiti kroz ove grane koje su pogođene trenutnim dešavanjima. S druge strane, mislim da sve treba učiniti da se održi zainteresovanost ino-ulagača, vezano za izgradnju infrastrukture, prije svega mreže autoputeva u RS, jer bi na taj način zadržali mogućnost angažovanja naših građevinskih kapaciteta. Pored toga što je cijena kapitala na svjetskom tržištu sve viša, što se sve teže obezbjeđuje, ipak se ne može reći da on ne postoji. Kapital postoji, ali će sigurno biti probirljiv kada su u pitanju sigurnost i mjesta ulaganja. Kada je u pitanju takva vrsta ulaganja duboko sam uvjeren u to da su ona interesantna i sigurna, a ona omogućavaju i održavanje određenih privrednih kapaciteta i subjekata, koji nemaju direktnu vezu sa tom branšom i s tim ulaganjima, ali imaju indirektno.
Nacrtom budžeta RS za 2009. godinu planirano je povećanje sredstava za sufinansiranje podsticaja izvoza sa šest na 10 miliona KM. Koliko će ovo olakšati privredi?
ĐURIĆ: Smatram da je dobro što je za 2009. godinu predviđeno povećanje sredstava na 10 miliona. U okolnostima prije nastanka globalne finansijske krize, odnosno u nekim normalnim okolnostima privređivanja, to se na neki način moglo smatrati dovoljnim. Međutim, zbog realne opasnosti od posljedica, koje će biti prouzrokovane ovom krizom, mislimo da su i to nedovoljna sredstva. Smatramo da bi bilo neophodno promijeniti i način raspodjele tih sredstava, što je sada stvar načina provođenja. Činjenica je da je nama iz više razloga bitno da se postigne što veći izvoz, da bi se smanjio spoljnotrgovinski debalans. Da podsjetim, za prvih devet mjeseci mi imamo pokrivenost uvoza izvozom svega 47,6 odsto, što je malo i zato jedna od mjera koju mi predlažemo jeste da se povećaju podsticaji za izvoz i tako olakša izvoznicima. Moram podsjetiti da su za 2008. godinu prvobitnom projekcijom budžeta bila predviđena dva miliona KM. Mi smo reagovali, tražeći da se sredstva povećaju na 10 miliona KM i iznos je povećan na tri, pa na pet i na kraju na šest miliona, što je samo pokazalo koliko smo mi iz Poslovne zajednice bili u pravu i koliko su naši zahtjevi bili opravdani.
Smatram da treba napraviti obrazac po kojem bi se kompletan izvoz stimulisao na određeni, tačno definisan način. To je podsticaj, a ne da se prijavljujemo na konkurse i ispunjavamo stotine obrazaca, a na kraju dobijemo minorna sredstva i razočaramo se u iznos. Podsticaje treba planirati na taj način da to bude jednostavno a sigurno, odnosno da se eliminišu zloupotrebe i da svi koji naprave izvoz u nekakvim iznosima imaju pravo na podsticaje. To ima povratne pozitivne efekte, zato i treba naći način da se iznađe onoliko sredstava koliko je neophodno da bi svi bili zadovoljni. Normalno, svi bismo mi bili zadovoljni ako bi po tom obrascu umjesto tih 10 miliona, bilo 50 miliona, ali nije dobro ni da tih 50 miliona potrošimo a da to nema efekata. Vrlo je bitan i način na koji se sredstva dodjeljuju i kakav će uticaj ona imati na izvozne rezultate. Ovdje takođe ne smijemo zanemariti ni činjenicu da ovo ne samo da su podsticajna sredstva za izvoz, nego to moraju biti sredstva koja će na neki način neutralisati posljedice sa kojima se suočavaju izvoznici već u ovom momentu.
Kako ocjenjujete odluku Vlade RS da smanji plate svojim visokopozicioniranim službenicima, te ograniče javnu potrošnju?
ĐURIĆ:Mislim da je Vlada RS ozbiljno shvatila trenutak u kome se nalazimo i mi iz Poslovne zajednice smo zadovoljni potezima koje je povukla. Vlada RS je nedavno konstituisala Ekonomski forum, kao stalno savjetodavno tijelo Vlade, kojem je prevashodno cilj i namjera da uključi sve bitne faktore koji imaju šta da predlože u cilju donošenja odgovarajućih mjera za prevazilaženje ovih problema. Makar neko smatrao da to nema posebnu težinu, izazvalo je i u javnosti burne reakcije, naročito sindikata, što je namjera Vlade da u narednoj godini smanjenjem plate za svoje službenike i ograničavanjem javne potrošnje utiče na to da se obezbijedi što povoljniji privredni ambijent, a onda kao posljedica da se očuvaju i poboljšaju izvori odakle se puni budžet. Mi iz Poslovne zajednice to smatramo veoma dobrim potezom, ne treba to banalizovati i shvatiti kako će se odmah svima smanjiti plate. Mi to vidimo, prije svega, kao blagovremeno prepoznavanje stanja u kome se nalazimo od strane Vlade, koja svojim primjerom pokazuje da treba izvor sa kojeg pijemo vodu održati i očuvati da bismo imali bilo kakvu vodu sa njega, da ne kažem da imamo čistu vodu u dovoljnim količinama.
Kakvo je, prema Vašem mišljenju, finansijsko i privredno stanje u FBiH?
ĐURIĆ: Mi smo jedan uvezan prostor. Ako nije gore, bolje nije sigurno, jer ne smijemo zaboraviti jednu činjenicu koja nama ide u prilog u prevazilaženju ovih mogućih posljedica, a to je činjenica da mi kao RS, u okviru Investiciono-razvojne banke imamo određena zdrava, kvalitetna sredstva, koja će sigurno Vladinom politikom biti usmjerena ka onim oblastima koje će dati najbolje rezultate. To će sigurno u dobroj mjeri ublažiti sve ove negativne posljedice visokih kamata i nedostatka odgovarajućih sredstava kada su u pitanju poslovne banke, iako ti plasmani svi idu preko poslovnih banaka, ali njihovo krajnje odredište ipak definiše i usmjerava Investiciono-razvojna banka. Naravno, to nije neiscrpan izvor i bilo bi nerealno da se oslanjamo samo na ta sredstva. Međutim, to je nešto što za nas može biti vrlo značajno, u smislu da omogući određenim privrednim subjektima i sektorima da prevaziđu izvjesne poteškoće.
U kojoj mjeri je preduzećima u RS otežano poslovanje, s obzirom na to da su banke nakon izbijanja finansijske krize pooštrile uslove kreditiranja i podigle kamate?
ĐURIĆ: To je sigurno imalo negativan odraz u onom dijelu koji se odnosi na obezbjeđenje nekih kreditnih sredstava za funkcionisanje same privrede jer je teško prvo ispuniti odgovarajuće uslove, dalje smanjeni su limiti dobijanja tih kredita, a kod odobravanja su rigorozniji uslovi. Visoke su kamate, pa i tamo gdje biste mogli dobiti kredit visoke kamate ne opravdavaju ulaganja, jer je teško proizvodima koji se finansiraju takvom vrstom ulaganja obezbijediti prođu na tržištu, da bi takva angažovanost imala svoje ekonomsko opravdanje.
Da li je i koliko opravdan strah od recesije u RS, odnosno BiH?
ĐURIĆ: Ne bih da govorim na nivou BiH, zato što nemam dovoljno kvalitetnih podataka vezanih za cijelu BiH. Međutim, kada velike svjetske vodeće privrede – njemačka, japanska, američka privreda zapadaju u recesiju, teško je očekivati da će naša, ovako slabašna privreda uspjeti da se provuče i da se izvuče iz svega toga bez posljedica. Ipak, imajući u vidu činjenicu da smo mi do sada imali izuzetno izražen debalans između uvoza i izvoza, da u velikom dijelu svojom proizvodnjom ne zadovoljavamo potrebe domaćeg konzuma, naročito u prehrambenoj industriji, smatram da bismo trebali napraviti nekakav zaokret i fokusirati se na ono što su u ovom momentu naše šanse i prednosti. Forsiranjem domaće proizvodnje u onim sektorima gdje je to moguće, za zadovoljenje domaćih potreba smanjili bi uvoz, te bi na takav način popravili ili bar održali ovakav nivo spoljnotrgovinske razmjene, a s druge strane zadržali bi nekakve trendove koji su zabilježeni u proteklih nekoliko godina i ono što je planirano. To sada, dakle, ne bi bilo u onim sektorima u kojima je to bilo ranije, već u onim na koje bismo se sada fokusirali, prije svega proizvodnja i prerada hrane, dakle poljoprivreda, odnosno zadovoljenje domaćih potreba.
Koliko će preduzeća iz RS pogoditi recesija u Njemačkoj, s obzirom na to da je njemačko tržište jedno od važnijih za izvoz, ali i za angažman naših preduzeća?
ĐURIĆ: Veoma, naročito one koji imaju direktne poslovne aranžmane s ovim velikim sistemima, koji će sada zapasti u poteškoće. Nezavisne novine
Komentariši