VAŠINGTON, Javno nezadovoljstvo zbog velikih bonusa koje su isplatile neke firme novcem poreskih obveznika, prerasta u otpor ambicioznom planu američkog predsjednika Baraka Obame da proširi intervencije države u privatni sektor.
Republikanski protivnici kažu da je Obamino davanje velikih suma novca za oživljavanje privrede vođeno filozofskim vjerovanjem u veće uplitanje države u mnoge oblasti, od zdravstva do obrazovanja, nazivajući to ujedno socijalizmom.
Obama pokušava da primjeni ovu politiku 13 godina nakon što je nekadašnji američki predsjednik Bil Klinton, takođe demokrata, izjavio da je prošlo vrijeme “uplitanja države”.
Dok rastu ogromni troškovi napora Obame da stimuliše ekonomski rast mnogi se pitaju dokle vlada treba da ide u primjeni svojih moći.
“Mi smo u sredini velike političke bitke, koja je sakrivena iza finansijske krize. I da finansijska kriza nije došla opet bismo imali ovu bitku”, kaže Brus Kogut, profesor etike i korporativne uprave na Univerzitetu Kolumbija.
“Pitanje na koje moramo da odgovorimo kao država je koja je odgovarajuća uloga vlade”, kaže Dejvid Mos, profesor istorije ekonomije na Harvardu.
Zvaničnici Obamine administracije moraju da se odbrane od optužbi da su bili preblagi prema finansijskoj industriji nakon što je gigant osiguranja “AIG” isplatio milione dolara bonusa, nakon što je primio milijarde dolara novca poreskih obveznika.
Uz optužbe za uvođenje socijalizma, protivnici žele da okrenu javno mnjenje protiv Obamine velike potrošačke politike, koja uključuje rekordni budžet od 3,55 triliona dolara za narednu godinu i stimulativni ekonomski paket od 787 milijardi dolara.
U SAD kada nekoga nazivate socijalistom to se smatra uvredom, odnosno to je udarac u srce američkog individualizma i stvaranje bojazni od uplitanja vladinih prstiju u svačiji posao.
Snažna negativna konotacija riječi socijalizam natjerala je Obamu da nakon intervjua ponovo pozove list “Njujork tajms” i odgovori na pitanje da li je socijalista.
“Činjenica da smo morali da pribjegnemo ovim vanrednim mjerama nije pokazatelj mojih ideoloških ubjeđenja već pokazatelj koliko su labave regulative i lakomisleno rizikovanje produbili krizu”, rekao je Obama.
Kogut smatra da je optužba za socijalizam obmana. “Mislim da je to oružje i nije pošteno”, rekao je on.
Analitičari kažu da SAD mogu da nauče od Francuske, Njemačke i Švedske, zemlje u kojima vlade imaju veće uloge u poslovanju i socijalnoj politici.
Neki analitičari vjeruju da je nacionalizacija američkih banaka, mogućnost koja je prepala neke konzervativce, opcija o kojoj treba ozbiljno razmisliti, ali Obama je do sada to izbjegavao.
Kogut je podsjetio da je Švedska tokom 90-tih nacionalizovala dvije banke, stavila njihove loša sredstva sa strane, a zatim ih ponovo prodala privatnom sektoru za mali profit.
On je dodao da i Francuska i Njemačka imaju veću pomoć vlade za zdravstvo i nezaposlene nego SAD.
Obama je došao na vlast na osnovu podrške naroda sa jakim zaleđem socijal liberala u Senatu.
Jedan od njegovih ciljeva je da preraspodjeli bogatstvo zemlje koji odgovara onima koji zagovaraju aktivnosti da se premosti rastući jaz između bogatih i siromašnih.
Dejvid Mos, profesor istorije ekonomije na Harvardu kaže da Obama do sada nije učinio “nijedan radikalan potez” imajući na umu obim krize.
“Mislim da pokušava da preoblikuje ulogu vlade. Mislim da sada postoji široko slaganje da smo previše skrenuli u jednu stranu, odnosno mi oklijevamo da iskoristimo i upotrijebimo autoritet vlade kada nam je to neophodno”, rekao je Mos.
Komentariši