Vratio vlasniku 100.000 dolara

RUDO,  Ako se za nekoga može reći da je pravi i dokazani poštenjačina onda je to bez sumnje, Željko Vidaković, iz Uvca, kod Rudog, mladi čovjek koji svakog jutra u cik zore po lijepom, ali i po lošem vremenu, s kombijem razvozi hljeb i pecivo po prodavnicama na području Rudog i susjednog Višegrada.
Sreli smo ga ovih dana između svakodnevnih isporuka hljeba i peciva kada je nastala ova, priznaćete, rijetko poštena priča.
Elem, krajem prošle godine u cik zore oko šest sati vozeći prema Višegradu, Željko je na kolovozu u jednoj krivini kod naselja Okrugla primijetio kofer. Zaustavio je vozilo i stavio kofer u kombi i otvorio ga tek po povratku kući. U njemu je bila uredno poslagana garderoba i među njom podeblji veliki koverat.
– Nisam ga otvarao, ali pipajući sam shvatio da su u njemu novčanice. Odmah sam pomislio kako je to neko s mukom i znojem skupljao godinama, negdje u dalekom svijetu i odlučio sam da ga ne otvaram – priča Vidaković.
Pregledajući sadržaj kofera pronašao je i ceduljicu s brojem telefona, nakon čega je bez razmišljanja odlučio da se javi eventualnom vlasniku.
– Kada sam pozvao javio se čovjek iz Novog Sada. Predstavim se, kratko ga upitam da možda nije nešto izgubio, neki kofer ili možda novac? Na moje iznenađenje uzvratio mi da nije, misleći valjda da ga zezam. Onako zbunjen, rekao sam mu moj broj telefona i dodam da ipak sve dobro provjeri pa da me nazove za sat vremena – sjeća se Vidaković.
Ali, ne čekajući sat vremena ubrzo je zazvonio Vidakovićev telefon. Javljao mu se sada drugi muški glas, rođak prethodnog čovjeka i predstavio se kao Radovan Kovačević, pojašnjavajući mu da je došao iz Amerike specijalno na svadbu u Trebinje.
I tako se počeo odmotavati film cijelog događaja po kojem je Kovačević te noći i jutra putovao autobusom iz Beograda do Trebinja. Kako i na koji način je njegov kofer iz bunkera autobusa ispao na kolovozu kod Okrugle, nadomak Višegrada, vjerovatno nikad niko tačno neće utvrditi.
Tek činjenica je da se u cik zore obreo na asfaltu i da ga je prvi primijetio poštenjačina s početka ove priče, Željko Vidaković iz Uvca, kod Rudog.
– Istog dana negdje iza podne eto ti Radovana Kovačevića u moju kuću u Uvcu. Pozdravimo se i kažem mu, čovječe evo ti tvoj kofer, u njemu je sve pa i ova velika koverta koju nisam otvarao – sjeća se Vidaković tog trenutka koji nikad neće zaboraviti.
Prije nego je pregledao kofer Kovačević mu je dodao kako njemu kao poštenom pronalazaču, pripada zakonskih 10 odsto, što je Vidaković odbio. Rastali su se, a da vlasnik svoj kofer nije ni otvorio, vidjevši da je sve na svom mjestu i da kovertu nije dirao. Usput je ipak častio Vidakovićevu djecu, kad je već on odbio ponuđenu nagradu.
– Naknadno su mi javili kako je sa sadržajem kofera sve u redu, te da su u koverti bile sve novčanice, navodno 100.000 američkih dolara, namijenjenih za poklon nekom mladom bračnom paru iz Trebinja. Zahvalili su mi još jednom prosto ne vjerujući da danas još uvijek ima poštenih ljudi – naglašava Vidaković.
Skromni mladi čovjek iz Uvca, kod Rudog, kaže kako je presrećan što je pronašao izgubljeni kofer s parama i vratio ga vlasniku. Kaže za njega je dovoljna i iskrena riječ hvala.Fokus