BEOGRAD, Bruto domaći proizvod (BDP) Srbije sada je gotovo za trećinu manji nego 1989. godine, zbog čega je potreban novi razvojni model, zasnovan na investicijama u sektore u javnom vlasništvu, kao što su infrastruktura i energetika, izjavio je danas predsjednik Saveza ekonomista Srbije Dragan Djuričin.
Uoči “Kopaonik biznis foruma 2010”, koji organizuju Savez ekonomista Srbije i Udruženje korporativnih direktora Srbije, Djuričin je istakao da je sada preloman trenutak za promjenu razvojnog modela, jer je Srbija u “kombinovanoj krizi”, pošto posljednjih 20 godina traje tranziciona kriza, a posljednje dvije godine zemlja je zahvaćena i svjetskom ekonomskom krizom.
Za razliku od drugih tranzicionih privreda koje su prevazišle nivo BDP-a iz 1989. godine, završile tranziciju i počele proces dostizanja razvijenih privreda, Srbija je u delikatnom stanju jer u recesiji mora da podigne nivo aktivnosti da bi održala socijalnu stabilnost i spoljnu likvidnost, objasnio je on.
Djuričin je naglasio da je to moguće uraditi investiranjem u određene sektore u javnom vlasništvu, prije svega Elektroprivredu Srbije, Telekom Srbiju, infrastrukturu, ali i određene djelove poljoprivrede i prehrambene industrije.
Prema njegovim riječima, do prije dvije godine za Srbiju je predstavljalo “hendikep” to što više od 40 odsto BDP-a dolazi iz javnog sektora, “a sada je to prednost zato što se u državnim rukama nalaze upravo one industrije na koje kriza ne djeluje razorno kao što djeluje u nekim drugim granama”.
Treba imati u vidu da je Srbija visoko zadužena zemlja sa nekonkurentnom privredom i malim izvozom, tako da nije u stanju da izvozom održava spoljnu likvidnost, ukazao je Djuričin, navodeći da je prošle godine učešće izvoza u BDP-u bilo 19 odsto, dok zemlje ovog nivoa ekonomske razvijenosti imaju izvoz na nivou od 50 do 80 odsto BDP-a.
“Prema tome, mi izvozom ne možemo finansirati prethodne obaveze, da bismo ih servisirali mi se moramo ponovo zaduživati, i samim tim velike investicije u energetiku, infrastrukturu ne mogu biti na kreditnoj osnovi jer za to nemamo ni kreditni rejting, ni kapacitet za zaduživanje”, precizirao je on.
“Međutim, s obzirom na to da se radi o atraktivnom granama koje imaju tražnju mi možemo da uvučemo u vlasništvo strateške partnere”, naveo je Djuričin, ističući da udio države u tim strateškim partnerstvima ne bi trebalo da bude manji od 50 odsto jer tako neće biti problema nadglasavanja.
On je naglasio da bi kapital uložen u te grane imao mulitiplikativni efekat i u “talasima” povećao nivo proizvodnih aktivnosti u drugim granama kao što su građevinarstvo, transport, preradjivačka industrija i mnogi drugi sektori.
Djuričin je napomenuo da bi se povećani nivo proizvodnje i prihoda pozitivno odrazio i na privatni sektor, tako da bi i on mogao da investira više, i bili bi rešeni mnogi sadašnji problemi, prije svega nesposobnost finansiranja socijalnog i zdravstvenog osiguranja.
Prema njegovim riječima, trebalo bi poći od toga da EPS vredi najmanje deset milijardi evra, da Telekom Srbija vrijedi najmanje dvije milijarde evra, tako da bi uvodjenje strateških partnera u ta preduzeća, ako bi se išlo na dokapitalizaciju, u iznosu “pola-pola”, donijelo 12 milijardi evra novih investicija.
Djuričin je naveo da je ovakav predlog u skladu sa kretanjima u svijetu tokom krize, gdje strane direktne investicije na globalnom nivou opadaju, a rastu investicije u ekstraktivne sektore i energetiku, kao i prehrambenu industriju i poljoprivredu.
On je istakao da te grane imaju stabilan trend tražnje, blagi rast cena na globalnom nivou, a ne bismo imali troškove marketinga ili brendiranja za, recimo, izvoz struje koja je svuda univerzalni proizvod ili pojedine djelove poljoprivredne proizvodnje. Tanjug
Komentariši