BEOGRAD, Vlada Srbije ima priliku da vrijeme do sledećih izbora iskoristi da stvori silu inercije koja će obezbijediti ekonomiji da ide u dobrom pravcu, kaže Dragan Đuričin.
Time izbori, a time i izborna obećanja, ne bi ugrozili i ovako krhku domaću privredu, kaže Đuričin, predsjednik Saveza ekonomista Srbije (SES).
On objašnjava da Srbija u narednom periodu mora povećati nivo privredne aktivnosti, što se može uraditi samo kroz rast investicija.
“Pri tome treba imati u vidu da smo relativno visoko zadužena zemlja i da se te investicije ne mogu finansirati iz kredita nego moramo pronaći oblike dokapitalizacije i partnerstva javnog i privatnog vlasništva”, naveo je on.
Đuričin je podsjetio da je sa predsjednikom Srpskog poslovnog kluba Privrednik Branislavom Grujićem i predsjednikom Udruženja korporativnih direktora Srbije Toplicom Spasojevićem sačinio prijedlog mjera za prevazilaženje negativnih efekata ekonomske krize u kome se predlažu tri paralelna puta investiranja u Srbiju.
Prije svega to su mrežne tehnologije – energetika i telekomunikacije, s obzirom na to da te grane imaju razmjenjive proizvode, a s druge strane privlače značajne investicije, što znači da imaju veliki multiplikativni efekat na rast bruto domaćeg proizvoda (BDP), naglasio je Đuričin.
“Ono što je posebno važno je da se finansiranje investicija može obezbijediti dokapitalizacijama, odnosno uvlačenjem strategijskih partnera u vlasništvo naših preduzeća”, rekao je Đuričin.
Predsjednik SES-a je ocijenio da bi investicije, takođe, trebalo usmjeriti u prehrambenu industriju i selektivne dijelove poljoprivrede, da bi se iskoristila komparativna prednost koju Srbija ima u poljoprivredi.
“Predložili smo i razvoj infrastrukture, s tim što smatramo da infrastrukturu dominantno treba finansirati sredstvima onih koji tu infrastrukturu podižu, jer su u pitanju velike investicije, rokovi povraćaja su dugi, a mi smo dosta zaduženi”, ukazao je Đuričin.
“Što se tiče privatnog sektora, mislim da država ne treba da mu pomaže ni na jedan način, ne treba da ohrabruje njegovo investiciono ponašanje, ono što država treba da pokuša da obezbijedi to je maksimalna makroekonomska stabilnost”, istakao je on.
Neophodan stabilan kurs
Prema njegovim riječima, za realizaciju navednog programa treba uspostaviti novi monetarni model koji bi se bavio stabilnošću cijena, stabilnošću proizvodnje i strukturom proizvodnje, u kojoj razmjenjivi proizvodi treba da dominiraju, kao i politikom kursa koja treba da bude takva da kurs bude bude predvidiv za investitore.
Đuričin je objasnio da se ne zalaže za fiksni, već za predvidiv kurs, koji bi morao “da bude jasan donosiocima ekonomskih odluka u dužem periodu”. “Ako donosite odluke o investicijama, vi morate znati sa čime možete da računate. Kako da napravite biznis plan za tri do pet godina, da otplatite investicije koje ste uložili i nešto zaradite ako ne znate kakav će biti kurs”, kazao je on.
Na pitanje da li predvidiv kurs otvara prostor špekulantima, Đuričin je ocijenio da nije logično da u privredi koja je na 68 odsto BDP-a i 40 odsto industrijske proizvodnje iz 1989. godine, postoje viškovi likvidnosti koji se plasiraju u finansijsku aktivu, prije svega u novac, odnosno devize.
“To je pitanje procjene, ja bih rekao šta je važnije – da li je važnije da ulagači koji ulaze u investicije mogu da projektuju kurs i da znaju da li im se investicija isplati, ili špekulanti mogu da računaju sa plasiranjem slobodnog novca”, naveo je on. Tanjug
Komentariši