BEOGRAD, Dok je evropski prosjek nedjeljno 39,5 efektivnih radnih sati, u našoj zemlji on iznosi samo 30 sati i 25 minuta, što je ubjedljivo najmanje u poređenju sa radnicima bilo koje od zemalja Evropske unije, pokazuje istraživanje Presa.
Treba naglasiti da kada se uzmu u obzir samo podaci iz državne službe ovaj odnos je još nepovoljniji. U Uniji poslodavaca Srbije kažu da je u državnom sektoru taj prosjek poražavajućih 18 sati i 20 minuta, te da ih “vade” privatna preduzeća gdje zaposleni nedjeljno efektivno u poslu provedu 36 sati i 15 minuta.
Konstatacija Dragoljuba Rajića, portparola Unije poslodavaca Srbije je da je Srbija siromašna, zbog čega su ulaganja u radnike mnogo manja nego na Zapadu.
“U Americi se godišnje potroši 60 milijardi dolara za politiku humane produktivnosti, kako bi se ugodilo zaposlenima na radnom mjestu. Njihova filozofija je da samo zadovoljan radnik može da radi kvalitetno. I zato oni sa samo 10 odsto većom produktivnošću naprave 400 milijardi dolara godišnjih ušteda. Kod nas je društvo mnogo siromašnije, pa se manje i ulaže u radnike. Ipak, ponekad pohvala ili sitna nagrada mogu biti veliki motiv za radnika”, kaže Rajić.
Prema istraživanju Evropskog udruženja za statistiku (Eurostat), prošle godine su u EU najvredniji bili Rumuni, sa 41 satom i 20 minuta, što je više i od propisanih 40 radnih sati nedjeljno. S druge strane, najmanje su radili Finci, koji su na posao trošili 37 sati i 18 minuta.
Dragoljub Rajić je rekao za Press da je u Srbiji efektivnost rada u javnom sektoru mnogo manja nego u privatnom.
“Prema nekim istraživanjima u privatnim kompanijama se efektivno radi sedam sati i 15 minuta dnevno, dok se na istim radnim mjestima u javnom sektoru radi samo tri sata i 40 minuta”, navodi Rajić.
U odnosu na evropski prosjek (39,5 sati) ni radnici u privatnim srpskim preduzećima nemaju čime da se potiče, dok je situaciju u državnom sektoru izlišno i komentarisati. Rajić potvrđuje da je “lenstvovanje” najizraženije u državnoj administraciji u manje razvijenim mjestima po Srbiji.
“Pokazalo se da se najmanje radi u administraciji na jugu i istoku Srbije. Mi smo imali pritužbe da se tamo šalteri zatvaraju i po dva sata prije kraja radnog vremena. Razlozi su razni, a čest slučaj je da radnici po opštinama i državnim službama imaju poljoprivredna imanja, pa ranije bježe sa posla da bi išli na njive”, kaže Rajić.
On dodaje da je “u javnom sektoru broj bolovanja i dozvoljenih izlazaka sa posla duplo veći nego u privatnom. U državnim ustanovama ne postoji disciplina, svi čine usluge jedni drugima i pokrivaju se. Produktivnost u javnom sektoru je velika jedino u najvećim kompanijama, kao što je Telekom, gde se ponekad više radi nego i u privatnim firmama”.
Potpredsjednik sindikata Nezavisnost Slavko Vlaisavljević navodi da je nerad u javnom sektoru posledica zapošljavanja preko veze i po stranačkim linijama.
“Godinama se sprovodi takozvano neproduktivno zapošljavanje, naročito po stranačkim i rođačkim linijama. S druge strane, imamo preobimnu administraciju pa se često dešava da ljudi nemaju čak ni gdje da sjede! Mislim da je administracija sada veća nego osamdesetih godina, ali su radnici manje produktivni nego u vrijeme komunizma. Ali sve se to može dovesti u red. Pogledajte samo kako se promjenila situacija u NIS-u otkada su došli Rusi”, kaže Vlaisavljević.
Dragoljub Rajić tvrdi da i u privatnim firmama može da se poboljša radna disciplina.
“Najčešće nisu krivi zaposleni, već nedostatak dobre organizacije i zastarelost tehnologije. Privatnici imaju probleme i zbog toga što njihovi radnici često imaju manje plate nego oni u javnom sektoru. Na primjer, za građevinske poslove kod privatnika je plata 26.000, a u državnoj firmi oko 40.000 dinara. Toga radnici u privatnom sektoru često nisu svesni”, ističe Rajić. B 92
Komentariši