Gas gubi bitku od jeftine struje

BEOGRAD, Potrošači prirodnog gasa i oni koji su to željeli da postanu posljednjih mjeseci su prilično zbunjeni zbog stalnih poskupljenja. Jedni se pitaju da li se treba okrenuti drugom energentu, a drugi da li je pametno da uvode gas.
Plavi energent je skoro svuda u svijetu u vrhu najisplativijih, što po cijeni, što po komforu, ali ne i u Srbiji. Razlog je loša državna politika u energetici, zbog čega se građanima najviše isplati električna energija i daljinsko grejanje.
U Srbiji odavno ne važe mnoga pravila kao u uređenom svijetu, pa njenim stanovnicima ne preostaje ništa drugo nego da se ponašaju racionalno i da koriste struju i daljinsko grejanje jer su njihove cijene iznad 50 odsto niže nego što bi trebalo da budu.
– Svaki potrošač se ponaša racionalno i želi da prođe što jeftinije. Problem je u paritetu cijena jer je struja najjeftinija u Evropi zbog toga što se proizvodi ovde, pa možemo da guramo EPS u gubitke. Na drugoj strani, gas se uvozi i cijena u najvećoj mjeri zavisi od kretanja na svjetskom tržištu i kursa dolara – kaže Dušan Bajatović, generalni direktor Srbijagasa.
On podsjeća da su prednosti gasa kao energenta poznate svuda u svijetu jer je riječ o ekološkom gorivu koje pruža priličan komfor. S njim se slaže i Vojislav Vuletić, generalni sekretar Udruženja za gas. On naglašava da primjena gasa u svijetu pokazuje da je to odličan energent. U Velikoj Britaniji, na primjer, 80 odsto ukupne potrošnje odlazi na domaćinstva. Kod gasa nema šljake i pepela, ne mora da se ustaje rano da bi se nešto potpalilo, gubitaka u transportu skoro da nema, stepen iskorišćenje je veliki, račun se plaća tek po potrošnji, a ne kao ugalj i drva odmah. Ali, priznaje i on, građani se okreću onome što ih manje košta, što je i normalno.
Ipak, mnogi su uložili u uvođenje gasa, pa nisu baš oduševljeni što moraju da kupuju peći za ugalj ili drva. Prethodnih godina priključak za gas koštao je više od hiljadu evra, a sada od 600 do 800. Na to treba dodati i nekoliko stotina evra za gasne uređaje u samom domaćinstvu. U današnjoj Srbiji to nije mala investicija.
Vuletić ističe da su građani sluđeni, ali za to je kriva država:
– Kakvu energetsku politiku vodi država kada su svi u gubicima – Elektroprivreda Srbije, Srbijagas, toplane? Da imamo ozbiljnu energetsku politiku koja bi utvrdila realne cijenovne paritete, građani bi mogli da planiraju na šta će se grejati. Ovako jedne godine je nešto jeftino, sljedeće je skupo, i tako stalno.
Srbija je, dodaje on, energetski siromašna zemlja koja sve energente uvozi osim lignita od koga se pravi struja. Zato nam je, kako on kaže, potrebna pametna politika u energetici.
Obojica sagovornika se slažu da će se pravi pariteti cijena energenata kad-tad utvrditi. Onda će se, smatraju, pokazati prave prednosti prirodnog gasa. Ali mnogi su skeptični oko opravdanosti gasifikacija Srbije, koja je u jeku. Bajatović kaže da je to dugoročan proces.
– I Evropa bazira svoj razvoj na plinu, to pokazuju procijene o povećanju potrošnje ovog energenta u narednim decenijama. Za struju su nam potrebne ogromne investicije, alternativni izvori energije neće moći da nadoknade sve potrebe pa se gas nameće kao rješenje. Ne treba očekivati da plin bude super jeftin u budućnosti, ali će pratiti ostale energente – navodi direktor Srbijagasa.