BANJALUKA – Ministrica za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Srebrenka Golić 2014. godine omogućila je da milioni maraka ne završe u kasi grada Banjaluka, već u sigurnim rukama građevinske firme “Krajina” vlasti bliskog Borka Đurića.
Ignorišući Zakon o uređenju prostora i građenju RS, poništila je rješenje Gradske uprave i omogućila “Krajini” ogromnu zaradu, jer je na samo jednoj lameli od 2.086,71 kvadrata gradski budžet ostao bez 259.391 KM obračunatih troškova uređenja građevinskog zemljišta. Takvih i sličnih lamela na tom prostoru je više od 110. Osim toga, u privatnom elitnom naselju “Aleja Centar” usred Banjaluke planirani su i tržni centar i srpsko-ruski hram i škola.
Rastu Đurićevog kompleksa pogodovale su SNSD-ove gradske skupštinske većine, koje su za ostvarivanje tajkunskih vizija tri puta, 23. oktobra 2002, 29. novembra 2007. i 31. maja 2018, mijenjale regulacioni plan, a gradonačelnici Dragoljub Davidović i Igor Radojičić potpisivali ugovor i dva dodatka tom dokumentu, što je u posjedu Žurnala.
Nije Borko bilo ko
Jer, Đurić, dojučerašnji predsjednik Privredne komore RS, Miloradu Dodiku, apsolutnom vladaru u RS, nije bilo ko.
Uspon GP “Krajina“, kako je Žurnal ranije pisao, počeo je 25. oktobra 2000. godine, odnosno krajem prvog Dodikovog premijerskog mandata. Tadašnji ministar odbrane u Vladi RS Manojlo Milovanović, mimo zakona, prodao je ovoj firmi 175 dunuma zemlje u centru Banjaluke, sa pripadajućim objektima.
Zauzvrat je “Krajina“ imala obavezu da za potrebe vojske izgradi 84 stana. Cijena kvadrata bila je izuzetno visoka u to vrijeme, 1.600 KM, a ukupna vrijednost stanova 9,5 miliona KM.
Ministarstvo na čelu sa Milovanovićem je objekte Vojske RS, koji su kasnije porušeni, procijenilo na, takođe, 9,5 miliona KM, pa je jasno da je ogromna parcela “Krajini“ data besplatno.
Pravobranilaštvo RS odmah je ukazalo na nezakonitosti, ali projekat se nije zaustavljao. Već na tom prvom koraku, Krajina je zaradila više od 40 miliona maraka, jer je stvarna vrijednost zemljišta u jednom komadu iznosila 50 miliona. Da je isparcelisano i prodano licitacijom, njegova cijena bi, kako su Žurnalu potvrdili stručnjaci iz ove oblasti, dostigla astronomskih 210 miliona maraka.
Davidovićev potpis
Ni tri godine nakon predaje atraktivnog zemljišta u ruke tajkuna, 7. jula 2003, tadašnji gradonačelnik Banjaluke, SNSD-ov Dragoljub Davidović sa “Krajinom” je potpisao osnovni ugovor. Definisano je da će kompleks imati 14 blokova sa ukupno 106 stambeno-poslovnih lamela različite spratnosti, kao i škola. Grad se obavezao da će produžiti Gundulićevu ulicu i obezbijediti neophodne građevinske dozvole.
Davidović se pozvao na tadašnji Zakon o građevinskom zemljištu RS u kojem je stajalo da “ako je dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište koje nije uređeno, korisnik zemljišta nije dužan da plati naknadu za uređenje zemljišta” te da će “GP Krajina” izbjeći i ovaj trošak, a da će joj, po izdavanju građevinskih dozvola, biti obračunavana samo renta.
Đurićeve vizije sezale su daleko pa je 29. novembra 2007. gradski parlament izmijenio dio regulacionog plana “Aleja-Centar”. Aneks ugovora bio je spreman.
Na sve planirane objekte Davidović je dozvolio izgradnju podrumskih prostorija i podzemnih garaža. Dodano je još pet lamela, a pojedinim iz osnovnog ugovora povećana je spratnost. Vizija je podrazumijevala i gradnju tržnog centra pa je i to završilo u dokumentu kojeg je Davidović potpisao 1. jula. 2010.
Ipak, Đurićev zalogaj bio je prevelik, a Davidović je počeo da se pribojava kraja vlastitog vrlo diskutabilnog mandata pa se i “ogradio”:
“Konačan status infrastrukture biće regulisan po završetku izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa ‘Centar-Aleja’ po tada važećim propisima”, stoji u dokumentu.
Kad Srebrenka štiti autoritetom
Srebrenka Golić u decembru te godine, ispred SNSD-a, sjeda u ministarsku fotelju.
Tri godine kasnije na snagu je stupio Zakon u uređenju prostora i građenju RS, a tim je prestao da važi Zakon o građevinskom zemljištu RS, na koji se u osnovnom ugovoru pozivao Davidović. Izmijenjene zakonske okolnosti podrazumijevale su i djelovanje Gradske uprave, što je ona i učinila.
U posjedu Žurnala je i rješenje o izdatoj građevinskoj dozvoli od 10. novembra 2014. godine za gradnju lamele 5a, u bloku “E” ovog kompleksa. Tada je na čelu grada bio, takođe SNSD-ov, Slobodan Gavranović. Odjeljenje za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja utvrdilo je da su “Krajini” obračunati troškovi uređenja građevinskog zemljišta u iznosu od 259,391,51 KM. Međutim, Đurić se žalio Srebenki Golić koja je sve ovo spremno dočekala na čelu drugostepenog organa.
Oglušivši se o Zakon o uređenju prostora i građenju, ali i član Aneksa 1 ugovora između Grada i Đurića, poništila je rješenje Gradske uprave i napisala:
“U meritumu je odlučeno da investitor nema potrebe zaključivanja novog ugovora o finansiranju opremanja gradskog građevinskog zemljišta sa Gradom, s obzirom na činjenicu da su ugovorom od 7. jula 2003. već regulisani međusobni odnosi između investitora i Grada, a u vezi sa uređenjem gradskog zemljišta za izgradnju cijelog kompleksa…”
Gavranović je predstavljao grad, ćutao i nastavio da izdaje dozvole.
Već 2016. godine došlo je do smjene generacija, ne politike. Tajkuni su ponovo mirno spavali i ubirali milionski vrijedne plodove gradnje.
SNSD-ovom gradonačelniku Igoru Radojičiću tek nije palo na pamet da, kao očigledno oštećena strana, raskine sporni ugovor ili da se bar pobuni kod Miloradu Dodiku izuzetno važne Srebrenke Golić, podsjeti je na zakone… Ne!
SNSD većina u Skupštini grada 31. maja 2018. ponovo je usvojila izmjene regulacionog plana. Godinu kasnije Radojičić je potpisao aneks ugovora. U bloku “Z” pristao je na gradnju nove četiri zgrade sa podzemnim garažama, bloku “I” dodao dio zgrade sa sedam spratova, Dodiku podilazio pristajući na gradnju srpsko-ruskog hrama na čijim je temeljima dočekao Sergeja Lavrova, ministra inostranih poslova Rusije, a blok “K” ostao je formalno-pravna misterija.
Radojičić je aminovao gradnju nepoznatog broja lamela i sve potpisao 24. juna 2019. godine.
Borko Đurić i “GP Krajina” prodajom stanova i poslovnih prostora u elitnom naselju ostvarili su višemilionsku dobit, a da infrastrukturu nikada nisu predali na upotrebu gradu, što su bili obavezni prema zakonu. Zakupci poslovnih prostora korištenje javne površine plaćaju upravo Đuriću, ne gradu.
Za to vrijeme gradske komunalne službe uredno su u funkciji stanovnika ovog privatnog naselja. Odvoz smeća je redovan, a ulice unutar kompleksa zimske službe čiste prioritetno. Žurnal.info
Komentariši