SARAJEVO – Admir Menzilović godinama vodi pravnu borbu protiv turske firme Cengiz koja mu je dužna isplatiti oko 300.000 KM, ali oni to manipulacijama s promjenom naziva i sjedišta firme, te osnivača izbjegavaju. Menzilović je dobio više sudskih presuda protiv turske firme Cengiz, ali ne može naplatiti svoja potraživanja i ostvariti prava, jer su firmi koja je pravni sljednik Cengiz Insaata blokirani računi. S druge strane, ista firma je otvorila podružnicu u Zenici i nesmetano radi. Turski Cengiz izbjegava odgovoriti na pitanja koja smo im uputili.
Admir Menzilović iz Hadžića od 2012. godine do maja 2014. godine bio je uposlenik turske firme Cengiz Insaat koja je izvodila radove na dionici puta Vlakovo – Tarčin.
“Povrijedio sam se dok smo radili kalup za tunel u Lepenici kada je taj čelični kalup pukao i komad čelika me udario u leđa i oštetio mi pršljenove. Ja sam govorio da se ne može napraviti, a šef me natjerao da ga radim. Nakon toga su me odvezli u ambulantu u Hadžiće gdje mi je ukazana pomoć, ali u dokumentaciji koju sam dobio uopšte nisu naveli da sam se povrijedio na poslu. Kasnije sam čuo da se u policiji u Hadžićima, kojoj je doktor koji me primio trebao to prijaviti, sve pokušalo zataškati, ali mi je kasnije ljekar koji me liječio ipak ispravio tu grešku i izdao mi dokumentaciju na osnovu koje sam mogao podnijeti zahtjev za isplatu odštete. Imao sam i životno osiguranje pošto smo radili u tunelima 1,4 kilometra ispod zemlje. Međutim, dobio sam odbijenicu, jer u životno osiguranje ne ulazi odšteta za oštećenje kičme i bubrega”, priča Menzilović za Fokus.
Dok je bio na bolovanju, dobio je otkaz, zaključno s 31. majem 2014. godine.
Faksimil rješenja otkaza Admiru Menziloviću iz Cengiza: Sud utvrdio da je otkaz bio nezakonit
Rješenje su mu iz Cengiz Insaata poslali poštom u junu 2014. godine, zajedno s radnom knjižicom. Menzilović, koji tvrdi da je otkaz dobio nezakonito te da mu je firma trebala platiti odštetu za povredu na radu, odlučio je pravdu potražiti na sudu. Tada počinje njegova agonija koja traje do danas.
BH. RADNICI HAMALI KOJI SU RADILI PO 15 SATI
Uslijedile su godine pravne borbe iz kojih je Menzilović izašao kao pobjednik protiv moćnog i bahatog poslodavca. Ali, samo na papiru. Presude donesene pred sudovima u Sarajevu u njegovu korist, a posljednja takva donesena je u junu prošle godine, ne znače ništa, jer ovaj bivši radnik Cengiza ne može naplatiti svoja potraživanja.
Faksimili dijela presuda Kantonalnog suda u Sarajevu u korist Admira Menzilovića: Sve žalbe turskog Cengiza odbijene
Naš sagovornik pojašnjava da je razlog tome što je firma Cengiz Insaat promijenila vlasnika. Naime, do 2018. godine osnivač Cengiz Insaata bio je Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret Anonim Sirketi, a direktor je bio Utku Gok Evren. Međutim, 2018. godine rješenjem Općinskog suda u Sarajevu u sudski registar upisuju se promjene podataka o prijenosu udjela i promjeni člana, zatim punog i skraćenog naziva društva, promjeni adrese sjedišta i direktora društva, pa Cengiz Insaat postaje TD Consulting.
“Sve to smo saznali kada smo pokušali da naplatimo sve ono što je presudio sud, a kada se obračunaju kamate na sve te iznose, ta cifra se kreće oko 300.000 KM. Međutim, kako sad naplatiti ta sredstva kad smo saznali da je firma Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret Anonim Sirketi, na čelu s direktorom Utkuom Gokom Evrenom rasprodala sestrinsku firmu Cengiz Insaat i otvorila u Zenici novu firmu pod nazivom Cengiz Construction. Dobili su novi PDV i ID broj. Navodno, zbog milionskih dugovanja računi firme Cengiz Insaat, a koja je od 2018. godine upisana kao firma TD Consulting, od koje bih ja trebao naplatiti svoja potraživanja, blokirani su”, priča ogorčeno Menzilović, dodajući da ima još nekoliko bivših radnika firme u kojoj je i on radio, a koji uprkos dobivenim presudama ne mogu naplatiti svoja potraživanja.
Menzilović ističe da su on i drugi bh. radnici u turskoj firmi bili “uglavnom hamali”.
“Radili smo za 1.000 KM, a nekad nismo imali ni 1.000 KM. Ugovor je bio na 8 sati, a svi smo radili 15 sati. Radili smo 15 dana danju, a 15 noću i imali svakih 15 dana slobodan dan”, priča naš sagovornik.
Menzilović smatra da firma Cengiz Insaat, odnosno ljudi koji stoji iza ove i firmi “kćerki”, “majki” i “sestara” koje se vežu za ovu tursku firmu ne bi mogli izbjegavati svoje obaveze prema bh. radnicima da im to nije dozvolio neko od političkih moćnika u našoj zemlji.
“Kako je moguće da je Cengiz Insaat prije nekoliko godina rasprodao svoj vozni park koji je brojao 42 vozila, a imam informaciju da su ih kupovale i državne firme poput JKP “Komunalno” iz Hadžića, te Autoceste FBiH, kao i Euroasfalt, i to bez tendera i sve je plaćano u kešu”, kaže Menzilović.
Poslali smo navedenim preduzećima upit da li su kupovali vozila od Cengiz Insaata. Jedino su nam odgovorili iz JKP “Komunalno” iz Hadžića koji su poslali ugovor o kupovini jednog vozila od turske firme, iz kojeg je vidljivo da je kupljen bez tendera i pregovaračkim postupkom. Dodatno objašnjenje zašto se išlo na taj postupak, a ne na javno obavještenje kako nalaže Zakon o javnim nabavkama, nismo dobili.
Pokušao je Admir Menzilović odgovore o tome kada će mu biti isplaćena dosuđena sredstva dobiti u sjedištu nove firme pod čijim imenom sada radi Cengiz, a koja se nalazi u blizini Zenice. Tamo, kaže, rade i pravnici koji su nekada radili u Cengiz Insaatu.
“Primili su me i radnici su htjeli da za mene prikupljaju humanitarnu pomoć, ali ja sam to odbio i rekao sam da samo tražim ono što mi pripada sudskom presudom koja je potvrdila moja potraživanja”, priča Menzilović.
Dok se borio da dobije svoja potraživanja, naš sagovornik priča da su do njega stizale informacije kako Cengiz “dijeli kapom i šakom” milione maraka.
“Dok sam se ja borio da ostvarim svoja prava i da mi isplate ono što mi pripada, oni su to odbijali. Ali, zato su se pojavile informacije, bilo je i u medijima, da je Cengiz donirao milion KCUS-u, pa milion za izgradnju džamije u Tarčinu, a sve, navodno, u kešu. Kako je moguće da neka firma duguje bivšim radnicima, a okolo se rasipa s novcem”, pita se Menzilović koji je određena saznanja o sumnjivim radnjama u firmi u kojoj je nekad radio, kako kaže, podijelio i s Federalnom upravom policije i Državnom agencijom za istrage i zaštitu.
Obraćao se Menzilović i Ambasadi Turske u Sarajevu kako bi ih upoznao s problemom koji je imao s firmom iz Turske, a poslao je i pismo turskom predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoganu. Izuzev obavijesti da su zaprimili njegove dopise, iz Ambasade Turske u Sarajevu Menzilovića više nisu kontaktirali. Upit o ovom problemu i Fokus je poslao Ambasadi Turske u BiH, ali odgovor nismo dobili.
Sve navode Admira Menzilovića pokušali smo provjeriti u firmi Cengiz koja se bavi izgradnjom cesta na Koridoru 5c. Međutim, ta firma nema registrirane telefonske brojeve kod bh. telekom operatera, a nema ni javno dostupnih kontakata poput e-maila na internetu.
Stoga smo naš upit u pisanoj formi odnijeli direktno u podružnicu firme Cengiz kod Zenice, tačnije u Donju Golubinju.
Namjera nam je bila naš upit uručiti nekom od nadležnih i direktno ih pitati za sve nejasnoće i nedoumice u vezi s firmom Cengiz, koje su se pojavile tokom istraživanja o navodima Admira Menzilovića.
MINISTARSTVO TVRDI DA TURSKA FIRMA NEMA DUGOVANJA
Međutim, uspjeli smo samo razgovarati s uposlenikom na portirnici na ulazu na gradilište. On je kontaktirao nekog od nadležnih, a potom smo putem njegovog mobilnog telefona razgovarali s osobom koja nam se predstavila kao Ibrahim ne rekavši prezime i funkciju. Naš razgovor je okončan tako da smo obaviješteni da naš upit možemo ostaviti na portirnici. Uposlenik koji radi na prijemu kazao nam je da mu je rečeno da ne može potpisati da je primio naš pisani upit. Stoga smo fotografijom ovjekovječili ovu predaju upita i bez odgovora se vratili u Sarajevo, a na naš upit nije odgovoreno ni nakon mjesec dana.
“Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret Anonim Sirketi – Podružnica Zenica, kao ni njen osnivač Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret Anonim Sirketi, Istanbul, Republika Turska, ne duguje niti jednom radniku bilo kakav novčani iznos “po osnovu povrede na radu, te po osnovu nezakonitih otkaza”, niti po tom pravnom osnovu postoji i jedna “pravosnažna sudska presuda”, koja obavezuje navedene pravne subjekte na takve isplate”, naveli su za Fokus iz Federalnog ministarstva prometa i komunikacija.
Inače, iz odgovora koji smo dobili od Federalnog ministarstva prometa i komunikacija o tome kolika je ukupna vrijednost poslova na izgradnji cesta u FBiH koje je do sada dobila turska firma Cengiz saznali smo da je vrijednost tih ugovora čak oko milijardu i dvije stotine miliona KM!
“Firma Cengiz je do sada dobila pet ugovora za gradnju autoceste na Koridoru 5c na području FBiH. U sklopu dionice Vlakovo – Tarčin koja je otvorena 2014. godine potpisani su ugovori za izgradnju poddionica Vlakovo – Lepenica (Lot 3), Lepenica – Suhodol (Lot 2) i Suhodol – Tarčin (Lot 1). Vrijednost ugovora za izgradnju poddionice Vlakovo – Lepenica iznosila je 165.398.441,75 eura s PDV-om, poddionice Lepenica – Suhodol 78.088.148,24 eura s PDV-om i poddionice Suhodol – Tarčin 114.379.578,91 eura s PDV-om. Ovdje treba napomenuti da su ugovori za poddionce Vlakovo – Lepenica i Suhodol – Tarčin završeni ispod ugovorene vrijednosti, dok je na poddionici Lepenica – Suhodol ugovorena cijena probijena za nešto manje od tri miliona zbog nepredviđenih radova u fazi realizacije projekta. Firma Cengiz izvodila je radove i na dionici Donja Gračanica (Zenica sjever) – Tunel „Zenica“. Vrijednost ugovora za izgradnju dionice Donja Gračanica (Zenica sjever) – Tunel „Zenica“ je 67.360.069,25 eura s PDV-om. Osim navedenih dionica, firma Cengiz trenutno izvodi radove na dionici Poprikuše – Nemila, a vrijednost ugovora za dionicu Poprikuše – Nemila je 208.059.247,42 eura s PDV-om”, odgovorili su za Fokus iz Federalnog ministarstva prometa i komunikacija.
VEĆINA RADNIKA IZ TURSKE
Sudeći prema odgovoru iz ovog ministarstva, iako dobija vrijedne poslove u BiH, turska firma Cengiz uglavnom dovodi radnike iz Turske, pa je njihov broj u odnosu na one angažirane iz BiH skoro četiri puta veći.
“Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret Anonim Sirketi – Podružnica Zenica, kao podružnica stranog pravnog lica, osnivača Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret Anonim Sirketi, Istanbul, R Turska, trenutno u FBiH ima 230 angažiranih radnika iz R Turske i 60 radnika u radnom odnosu iz BiH. Broj radnika varira u odnosu na građevinsku sezonu, pa je u toku zimskog perioda manji, dok je u toku ostalih godišnjih doba nekada i duplo veći”, naveli su iz Ministarstva prometa i komunikacija FBiH za Fokus.
U Poreznoj upravi FBiH pokušali smo saznati koliko je puta od 2015. godine firma Cengiz Insaat, odnosno njen osnivač firma Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret a. s. promijenila naziv u BiH i koliko je puta otvorila nove transakcijske račune od 2015. godine do danas. Međutim, kao i u slučaju drugih firmi, tako i za Cengiz ukoliko želite saznati neke detalje, to nije moguće, jer ih štiti odredba o poreznoj tajni i takvi podaci se mogu otkriti samo uz saglasnost tog poreznog obveznika.
“Promjena podataka kao što su naziv subjekta, sjedište, uprava itd. o osnovnom subjektu vrši se kod nadležnog registracionog organa, tj. suda. Ističemo da Porezna uprava Federacije BiH ne može spriječiti izmjene osnivača, direktora i naziva društva. Međutim, promjena naziva društva ne utiče na prava i obaveze poreznog obveznika, jer se s aspekta Porezne uprave svi podaci o jednom poreznom obvezniku evidentiraju pod istim ID brojem. Ostale informacije i podatke koje ste naveli u zahtjevu ne možemo dostaviti, jer predstavljaju poreznu tajnu u skladu s članom 3. stav 1. tačka 4. Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH i isti se ne mogu javno objaviti bez prethodne pisane saglasnosti poreznih obveznika”, naveli su iz Porezne uprave FBiH u odgovoru Fokusu.
Premda zakon kaže da promjena naziva društva ne utiče na prava i obaveze poreznog obveznika, upravo primjer Cengiz Insaata i slučaj Admira Menzilovića koji nije i jedini, dokazuje suprotno. Jer, niko ne pojašnjava šta ukoliko je firma promijenila osnivača, direktora i naziv, a pri tome su joj blokirani računi i kako da neko u ovakvim slučajevima naplati svoja potraživanja.
Ono što je još zanimljivo jeste to da se firma TD Consulting nalazi u registru finansijskih izvještaja pod nazivom Cengiz Insaat, iako je u sudskom registru još 2018. godine Cengiz Insaat postao TD Consulting! Ovo je potvrđeno za Fokus u Finansijsko-informatičkoj agenciji kojoj po zakonu poslovni subjekti dostavljaju finansijske izvještaje.
U ovoj instituciji za Fokus je potvrđeno da je Cengiz Insaat finansijske izvještaje zadnji put predao u 2017. godini, dok se TD Consulting više ne spominje.
Turska firma Cengiz koja trenutno radi na izgradnji puteva u BiH predala je finansijski izvještaj za 2020, potvrđeno nam je u FIA-i, a isto je uradila i firma Cengiz Construction.
Inače, Zakonom o računovodstvu i reviziji u Federaciji BiH za nepodnošenje finansijskih izvještaja Finansijsko-informatičkoj agenciji propisane su novčane kazne za pravna lica u iznosu od 10.000,00 KM do 50.000,00 KM, kao i novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM za odgovornu osobu u pravnom licu.
Podatke o tome je li Cengiz zbog nedostavljanja izvještaja ove kazne i platio nismo dobili.
I dok u našoj zemlji očigledno niko ne vodi računa o tome da li strane firme krše prava naših radnika, izbjegavaju obaveze prema njima i uprkos tome dobijaju višemilionske poslove, Admir Menzilović koji ima sudske presude prema kojima mu turska firma koja mora isplatiti novac, ipak se nada da će jednog dana ostvariti svoja prava.
Za sada, nažalost, njegov optimizam nema uporište u stvarnosti, barem sudeći prema svim onim pokazateljima do kojih smo došli tokom istraživanja o ovoj temi.
www.fokus.ba
Komentariši