Seksualna iznuda najčešća u javnom sektoru Srpske

BANJALUKA – Seksualna iznuda na radnom mjestu jedna je od najbolje čuvanih tajni institucija, kompanija i raznih privrednih subjekata, postoji u svim sektorima, ali se nikada ne prijavljuje.

Njene žrtve su nevidljive, gotovo su isključivo žene, vrlo često razvedene majke sa malom djecom i mlade djevojke, koje u strahu od gubitka radnog mjesta, godinama trpe nasilje ne usuđujući se da ga prijave.

Ovo je pokazala analiza portala CAPITAL na temu “sextortion-a”, kako se posljednjih godina naziva ova pojava. Tražeći odgovore na pitanja koliko je ova vrsta nasilja učestala u našem radnom okruženju, kao i koliko se ovakvi slučajevi prijavljuju i kako se rješavaju, dobili smo poražavajuće podatke da prijava skoro da ni nema, te da su žrtve seksualne iznude uglavnom gurnute “pod tepih”.

Sagovornici sa kojima smo razgovarali kažu da je ova vrsta iznude prisutna u svim djelatnostima i oblastima u našem društvu, a posebno u javnoj upravi, zdravstvu, kao i niskoakumulativnim zanimanjima realnog sektora, kao što je tekstilna i kožarska industrija. Međutim, izuzetno mali broj slučajeva dolazi do faze prijave, a još manje ih izađe na vidjelo. Uglavnom se “riješe interno” ili se žrtvi predloži da “istrpi” dok zlostavljač ne ode sa pozicije moći ili je prinuđena da ode i mijenja radno mjesto.

Sekretar Sindikata uprave Milorad Mitrović kaže da ovakve informacije dobijaj samo preko sindikata, a da službenih informacija nema, zato što se ova djela gotovo nikada ne prijavljuju. Objašnjava da od 56 do 60 službenih i neslužbenih prijava uznemiravanja koje godišnje dobija Sindikat uprave, samo jedna do dvije imaju seksualnu konotaciju. Međutim, i one se ubrzo povuku ili riješe interno. Seksualno uznemiravanje će se možda pokazati u anonimnim anketama, kaže Mitrović, ali u otvoreno ga niko neće prijaviti.

“U posljednje dvije godine bila su četiri slučaja u zdravstvu i oko pet u javnoj upravi, svi sa pozicije moći, prema ženama. Dvije medicinske sestre iz jedne zdravstvene ustanove su planirale da prijave uznemiravanje od strane jednog doktora, ali su ubrzo nakon najave ugasile telefone i društvene mreže, te prekinule svaku komunikaciju sa nama. Zabilježene su i dvije prijave protiv visokopozicioniranih nosilaca izvršnih funkcija. Te su “riješene interno”. Istovremeno, u privatnom sektoru nema gotovo nikakvih prijava, pa čak ni inicijative da se neko bavi ovim pitanjima. Nijedan postupak nije formalno pokrenut, što govori od nepovjerenju u institucije na svim nivoima“, objašnjava Mitrović.

Seksualno uznemiravanje, priča on može se zasnivati na vulgarnim komentarima prema žrtvi, slanju poruka i vršenju pritiska da pristane na nešto, ali i planiranju da se žrtva nađe nasamo sa zlostavljačem.

Ćuti, trpi, „izdeveraj“!

„To se radi, na primjer, određivanjem žrtve da ide na seminare i poslovne puteve po službenoj dužnosti. U zavisnosti od pristanka ili odbijanja, funkcioniše i sistem “nagrade” i “kazne”, odnosno žrtva može da napreduje ili nazaduje na poslu“, objasnio je Mitrović.

Slična situacija dogodila se jednoj radnici u upravi u Banjaluci, koju je neposredni rukovodilac odredio da sa njim “ide na teren”, a umjesto toga, odvezao ih je službenim automobilom u motel van grada.

“Do tog trenutka bio je veoma profesionalan, nije pokazao bilo kakve namjere ili se neprimjereno ponašao. Vjerujući da idemo na teren, ušla sam sa njim u automobil, a kada smo došli pred motel nije mi bilo jasno šta se dešava. Sve vrijeme se normalno ponašao. Kad smo ušli u motel, krenuo je prema sobama i nikome se nije javio. Tek tada  mi je postalo jasno šta mu je namjera. Okrenula sam se, otišla u restoran i sjela. Vratio se, kao začuđen, i pitao zašto ne idem gore. Jasno sam dala do znanja da neću otići u sobu sa njim i vratili smo se nazad u kancelariju. Tek nakon toga je počeo pakao i maltretiranje na radnom mjestu“, ispričala je ona.

Nakon nekog vremena, priča, odlučila se da prijavi problem generalnom direktoru. Ispričala mu je sve i dobila podršku, ali i savjet da je možda bolje da istrpi.

“Rekao mi je da “izdeveram” nekako, jer je taj načelnik već u godinama i uskoro će u penziju, ali da ako odlučim da prijavim, da će stati uz mene i podržati me. Međutim, tada sam već imala sasvim dovoljno problema, pa sam odustala“, kaže ona.

Prema riječima Anice Ramić, predsjednice Udruženja građana “Stop mobing” seksualno uznemiravanje je jedan od najčešćih oblika rodno zasnovanog nasilja u BiH, a podrazumijevaju neželjena verbalna ili neverbalna ponašanja seksualne prirode koja ponižavaju, posramljuju i zastrašuju osobu te narušavaju njezino dostojanstvo.

Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, tvrdi Ramićka, češće se dešava u javnim institucijama i čak 80 odsto ostaje neprijavljeno.

„Obraćale su nam se mlade žene koje su doživjele seksualno uznemiravanje na radnom mjestu od strane svojih nadređenih i to kroz neprikladne pozive za izlazak, nametljive i uvredljive komentare o izgledu ili privatnom životu, ali i kroz teške oblike, poput komentara ili šala sa seksualnim sadržajem. Imali smo žene koju su seksualno uznemiravale dvije nadređene osobe. Čak su je ucjenjivali radnim mjestom. Prijavila je i mi smo obavili razgovor sa direktorom. Nakon naše najave da ćemo pozvati medije i javno objaviti imena šefova koji čak i ucjenjuju radnicu, direktor je proveo disciplinski postupak, suspendovao šefove, a radnicu prebacio na drugo radno mjesto“, objašnjava Ramićka.

Potrebno „popravljanje“ zakona

Ramićka ističe da je potrebno podsticati uspostavljanje mehanizama za zaštitu od seksualnog uznemiravanja na različitim nivoima, kao i poslodavce da da zaštite radnike od seksualnog uznemiravanja.

“Sindikati bi trebali imati proaktivnu ulogu u praćenju i reagovanju na slučajeve seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu. Druge institucije koje pružaju javne usluge, poput onih koje nude zdravstvenu i socijalnu zaštitu, trebale bi imati mehanizme za prevenciju seksualnog uznemiravanja i zaštitu zaposlenica i korisnica“, kaže Ramićka.

Arbitar u Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova Republike Srpske Danijela Radonić takođe tvrdi da se “sextortion” slabo prijavljuje i da ona u svojoj praksi nije imala nijednu konkretnu prijavu.

“Dešavalo se da prijave zlostavljanje i da se jedan dio može podvesti pod seksualno. Imala sam prijavu u kojoj radnici nije tražena protivusluga, ali su joj upućivane perfidne seksualne riječi. Nije bilo ni sa pozicije moći zato što je bio portir koji je imao potrebu da istjera pravnicu iz firme da može ranije kući“, kaže Radonić.

Zakoni o radu RS i FBiH sadrže antidiskriminišuće odredbe, govori Radonjićka, te zabranjuju seksualno uznemiravanje. Međutim, odredbe nisu definisane precizno, nego sudije i arbitri znaju “otprilike” šta je to. Bitno je da se radi o neželjenom ponašanju ili aktivnostima.

“Na nivou BiH postoji Zakon o zabrani diskriminacije, gdje je seksualna iznuda podvedena pod ostale oblike diskriminacije. U RS imamo Zakon o zaštiti od uznemiravanja, gdje to nije eksplicitno navedeno, ali imamo na primjer odredbu upućivanje eksplicitnih komentara, što bi se moglo podvesti pod to. Dešavaju se i lažne prijava i na to se mora paziti“, kaže Radonjićka.

Seksualno uznemiravanje kao pojava je nešto čemu se mora prići multidisciplinarno, kaže Radonjićka,  a popravljanje zakonske regulative je samo jedan od načina.

„Prije svega moramo raditi na podizanju svijesti radnika, građana, rukovodilaca. Lično sam držala edukaciju u jednoj proizvodnoj firmi u kojoj je u sistemu anonimnih prijava iskočilo prijavljivanje seksualnog uznemiravanja. Neki su shvatili da to nije bilo to, a u drugim situacijama je bilo da jeste“, kaže ona.

Na pitanje kome se radnik obraća kada doživi ovakav vid nasilja, naši sagovornici su saglasni da su to nadležne institucije i sindikati, ali da je jasno iz dosadašnje prakse da ne postoji povjerenje da će dobiti adekvatnu pomoć.

Od nasilnika se štite bježanjem sa radnog mjesta, odlaskom na dugotrajna bolovanja, odnosno rade sve samo da se sklone sve dok ne prestane uticaj. Međutim, kažu, mnogi i trpe. Sistemske podrške, kao ni savjetovanja nema.

Istraživanja bez konkretnih podataka

Inače, prošlogodišnja OSCE-ova anketa o nasilju nad ženama u BiH pokazala je da je 28 odsto žena starosne dobi iznad 15 godina bilo izloženo seksualnom uznemiravanju.

Na ovu pojavu upozoreno je i u GREVIO postupku procjene, odnosno izvještaju o zakonodavnim i drugim mjerama sa sprovođenje odredbi konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istambulska konvencija).

GREVIO izvještaj za BiH kaže da nema podataka o seksualnom uznemiravanju i da je to veoma simptomatično. Kažu da, iako su donesene ad hoc mjere za sprečavanje seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu u pravosuđu, državnim institucijama i jednom kantonu u FBiH, opisane politike ne pokreću konkretno pitanje van konteksta nasilja od strane intimnog partnera, uprkos statističkim podacima i iskustvenim dokazima o ovom širokorasprostranjenom obliku nasilja nad ženama.

„GREVIO nije upoznat ni sa jednom konkretnom inicijativom da se poslodavci u privatnom sektoru uključe u sprečavanje nasilja. U Republici Srpskoj su od 2017. godine održana samo dva suđenja po djelu seksualnog uznemiravanja“, navodi se, između ostalog, u posljednjem GREVIO izvještaju.

Takođe, u pomenutom istraživanju se navodi da ne postoji jedinstvena struktura koja nudi usluge podrške sve na jednom mjestu, a čime bi se uveliko doprinijelo pristupu koji je koncentrisan na žrtvu i osnaživanje.

Ova aktivnost je realizovana u sklopu projekta “Građani/ke u borbi protiv tihe korupcije“ koji je dio šireg programa “Podrška građanima u borbi protiv korupcije” implementiranog od strane CCI-ja uz finansijsku podršku USAID-a. Sadržaj je isključiva odgovornost Helsinškog parlamenta građana Banja Luka i ne mora nužno održavati stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

CAPITAL: Andrijana Pisarević