U Njemačkoj zabranjeno, u Srbiji košta i 450 evra

 Tako će godišnje održavanje stambene pozajmice sa dugom od 45.000 evra, koštati najmanje 225, a najviše 450 evra, pored svih troškova koji prate ovaj zajam, pišu Večernje novosti.

Isto važi i za gotovinske kredite. Zavisno od iznosa zajma dodatni namet može da bude od 5.000 do 10.000 dinara. Ovi krediti kod većine banaka imaju i takozvani administrativni trošak, koji iznosi od jedan do 3,5 odsto.

To znači da ako neko uzme keš kredit od 500.000 dinara, za administrativni trošak mora da izdvoji 17.500 dinara, a za godišnje održavanje ovog zajma još 5.850 dinara.

Mnogi građani često ne provjere sve troškove koji prati kredit koji uzimaju vodeći se nižom kamatnom stopom. Kada uđu u kredit, shvate da imaju mnogo više obaveza nego da su se opredjelili za neku drugu banku sa nešto većom kamatom.

“Zakon o obligacionim odnosima predviđa da banka građaninu odobrava određeni iznos novca, a da ga korisnik vraća uz ugovorenu kamatu. S druge strane, cijena kredita je jedan od bitnih elemenata ugovora i predstavlja vrijednost koštanja zajma. Po ta dva osnova, dolazimo do zaključka da banka samo kamatu može naplaćivati kao cijenu kredita i ništa drugo”, kaže Dejan Gavrilović iz Udruženja bankarskih korisnika “Efektiva”.

Ako i postoji određeni trošak obrade kredita, kako kaže Gavrilović, banka bi morala da ga dokaže i da klijentu taksativno nabroji. Svakako ga ne može naplaćivati u procentualnom iznosu od vrijednosti kredita.

Kako naglašava Gavrilović, njemački vrhovni sud je zabranio bankama da naplaćuju bilo kakve provizije, već se za kredit plaća samo kamata.

“Kod nas to još ne postoji. Ali, ukoliko banka ima neki trošak prilikom obrade kreditnog zahtjeva, on mora biti isti za sve klijente i prikazan u određenom novčanom iznosu. Kada ga banka naplaćuje u procentualnom iznosu, od vrijednosti kredita, ona za isti posao koji obavi sa dva klijenta, više novca naplati od onog koji je uzeo veći kredit”, naglašava Gavrilović.

Imamo situaciju, kako kaže Dejan Gavrilović, da banka reklamira kredit kao jeftin, nudeći ga klijentu kao kredit sa niskom kamatnom stopom, a s druge strane naplaćuje dodatne troškove.

Na primer, mjesečno ili godišnje održavanje kredita, što diže cijenu kredita, a klijent je obmanut da je uzeo jeftin kredit. Večernje novosti