BEOGRAD, Održavanje kompleksa “Beli dvor” na Dedinju konačno je regulisano i zakonom, koji je u četvrtak usvojila Vlada Srbije. Ovo kulturno dobro od posebnog istorijskog značaja godišnje posjeti 20.000 ljudi, ne računajući prijeme i posebne zahtjeve, a prema usvojenom zakonu, kompleks će ubuduće više biti korišćen u turističke svrhe.
Zakonom se regulišu status, zaštita, korišćenje i održavanje tog dvorskog kompleksa i precizira da je to kulturno dobro od izuzetnog značaja i opšteg interesa u državnoj svojini.
Dragomir Acović, član Krunskog vijeća, navodi da se u dvorovima nalazi najvećim dijelom inventar koji se tu zatekao 1941. godine.
– Nešto je tokom rata stradalo ili je odnijeto, a poslije rata je nešto i dodavano. Sve što se nalazi u objektima popisano je i redovno se obavlja inventarisanje za svaki predmet, bez obzira na to da li je riječ o slici, stolici, tepihu ili skulpturi. Bez posebne dozvole ništa ne može biti izneto ili otuđeno, a kada se za potrebe neke izložbe iznosi nešto, traži se saglasnost Ministarstva kulture – precizira Acović.
On navodi da možda najveću pažnju izazivaju umjetničke slike jer je riječ o značajnoj kolekciji i na domaćem i na međunarodnom nivou.
– Među slikama ima i onih koje su pogrešno pripisane nekim umjetnicima. To se sada proučava u kontaktu s velikim svjetskim muzejima, traže se mišljenja od eksperata za pojedine epohe ili umjetnike i kada to bude završeno, sve će biti prezentovano Ministarstvu kulture, koje će dalje odrediti da li će mišljenje prihvatiti ili će tražiti dodatna istraživanja – kaže Acović.
U okviru dvorskog kompleksa nalaze se “Kraljev dvor” i “Beli dvor” i njima pripadajući objekti kao što su kuhinje, kancelarije i garaže koje su u posebnim objektima. Na imanju su još i žandarmerijska stanica i nekadašnja kasarna dvorske garde.
Acović precizira da današnji dvorski kompleks sačinjavaju dvije cjeline: jedna koja je do nacionalizacije predstavljala posjed kraljevske porodice, što je bilo regulisano presudom o ostavinskoj masi kralja Aleksandra, a drugi dio se odnosi na površinu oko te imovine, koju je Tito priključio, čime je duplirao površinu kompleksa.
– Taj drugi dio nije sastavni dio imovine zaštićenog kompleksa, ali jeste ambijentalni dio i uglavnom se sastoji od šume. U okviru kompleksa postoje objekti koje za svoje potrebe koristi vojska i koji će se, vjerovatno, u duhu ovog zakona, posebnim vojnim propisima dalje definisati – objašnjava Acović.
Komentariši