BEOGRAD, Do juna bi trebalo na sjednici Vlade Srbije da bude usvojen prijedlog nacrta zakona o restituciji, a računice se uveliko prave za sva tri potencijalna modela.
Tri potencijalna modela su vraćanje imovine u naturi (nekretnine, zemljište, šume), obeštećenje državnim obveznicama, kao i kombinacija prethodna dva modela (gdje je moguće imovinu vratiti u naturi, a gdje nije isplatiti nasljednike obveznicama).
„Poruka svim građanima je da niko neće biti ugrožen, da se povraćajem neće učiniti neka nova nepravda“, kaže Srđan Srećković, ministar za dijasporu, i naglašava da sada postoji politička volja i saglasnost da se restitucija konačno obavi.
Ostalo je još, kako ističe ministar, da se usaglase detalji. Računice su neophodne kako bi se preciziralo šta je od predložena tri modela finansijski održivo.
Zakon o denacionalizaciji, kako se očekuje, trebalo bi da bude donijet narednih mjeseci, ali je još nepoznanica kada će građani čija je imovina oduzeta moći da računaju na mogućnost da ponovo postanu vlasnici svoje imovine.
Kao jedno od ograničenja vraćanja imovine u naturi pominje se Zakon o prostornom planiraju i izgradnji, koji predviđa da oni koji su u procesu privatizacije sticali pravo na određenim zgradama treba da postanu i vlasnici zemljišta. Ovaj zakon je predvideo formiranje posebnog Fonda za restituciju u koji će se jednom dijelom sliti i novac dobijen od prodaje zemljišta novim vlasnicima privatizacionih firmi. U istu svrhu bio je i formiran fond prema važećem Zakonu o privatizaciji.
Za udruženje građana „Mreža za restituciju“ jedino prihvatljivo rješenje je vraćanje u naturi. Kako kaže Mile Antić, koordinator Mreže, bilo kakva najava restitucije uopšte, a bez sprovođenja u praksi u startu je kupovina vremena. Najvažnije je, ističe Antić, da to bude ekonomski održivo, a i da rješenje bude takvo da ljudi budu zadovoljni.
„Objektivno, jedino izvodljivo rešenje je naturalno vraćanje. Postoje i izvori, a to je državna imovina, koja je preovlađujući oblik svojine u Srbiji. Skandalozno je dalje odlaganje postupka vraćanja oduzete imovine građanima, dok u isto vreme postoje korisnici državne svojine koji imaju sve privilegije, uključujući da državnu imovinu koriste bez naknade. To predstavlja dodatnu diskriminaciju velikog broja oštećenih“, ističe Antić.
Na nedavno održanom sastanku Mreže za restituciju sa zaštitnikom građana Sašom Jankovićem konstatovano je da odlaganje donošenja zakona o povraćaju imovine prouzrokuje nastavak kršenja imovinskih prava i elementarne pravičnosti prema hiljadama građana Srbije. Ključni problem je nedostatak potpunih, tačnih i ažurnih evidencija o imovini u posjedu države. Upravo, tom imovinom mogli bi da se namire svi oštećeni građani.
Restitucija u brojkama
– Oko 140.000 ljudi je prije tri godine podnijelo prijave za povraćaj imovine
– 3.961 zahtjev je iz inostranstva, najviše iz Mađarske (700)
– U 76.000 predmeta prijave su raspoređene
– 97 odsto predmeta se odnosi za povraćaj zemljišta – najviše za poljoprivredno (47,6 odsto), šumsko, građevinsko. Blic
Komentariši