BEOGRAD, Udruženje naftnih kompanija Srbije traži da se uzorci goriva ne provjeravaju po pet puta i da se za to svaki put plati, jer to, kako tvrde povećava cijenu derivata.
Od 1. januara, kada je liberalizovano tržište derivata, u zemlju može da se uveze samo gorivo po evro standardima i to tako što se gorivo najprije mora istočiti u carinski rezervoar, a zatim, prije plasmana na tržište, u komercijalni rezervoar. Svako pretakanje prati uzorkovanje, analiza i izdavanje potvrde o usaglašenosti kvaliteta.
Samo jedna kontrola kvaliteta košta više od 500 evra, a kada se uvoze veća količine i gorivo sukcesivno prebacuje u komercijalno skladište, rade se dodatne analize i taj trošak dodatno utiče na cijenu goriva.
Zato će Udruženje naftnih kompanija Srbije zatražiti od nadležnih ministarstava energetike, finansija i trgovine da pojednostave procedure uvoza i stavljanja u promet goriva kako bi snizili troškove i cijenu u maloprodaji.
Cijela ta operacija, međutim, nije jednostavna. Propisi nalažu uvoznicima evrodizela da imaju dva rezervoara od po 500 kubika – carinski i komercijalni. Roba se najprije smješta u carinsko skladište, a potom se prebacuje u drugo, komercijalno iz koga se kvalitet ovog goriva ponovo kontroliše. I za svaku tu kontrolu uvoznik mora ponovo da plati. Problem je, očito, u nedostatku povjerenja u jednom uređanu analizu.
Rješenje je, izričiti su u udruženju, u ukidanju dvojnih rezervoara i višestrukoj kontroli iste robe, što bespotrebno uvećava troškove uvoznika, a što bi se izmjenom pravilnika lako moglo riješiti.
Svaki prometnik je obavezan da ima svoje komercijalno skladište, umjesto da više njih u određenim situacijama koristi jedno. Kada bi se i ovo pitanje riješilo i to bi bio dodatni doprinos smanjenju kompanijskih troškova, odnosno stvorili bi se uslovi za pojeftinjenje goriva na pumpama.
U Udruženju naftnih kompanija koje čine (Eko Srbija – član Helenik grupe, Ina, Intermol, OMV, Petrobart – AVIA, Javno preduzeće Transnafta, Evolucija 2004, Intergas, Naftahem, kao i NIS, koji je u statutu posmatrača) uvjereni su da svođenje carinskog i komercijalnog skladišta, na jedno, uz omogućavanje većem broju vlasnika robe da koriste isto skladište, vodi racionalnijoj upotrebi skladišnog prostora, uz niže troškove manipulacije robom i daleko manje troškove analiza. Politika
Komentariši