BANJALUKA, Predsjednik “Transparensi internešnela (TI) BiH”Boris Divjak tvrdio je da se “u Banjaluci bez javnog konkursa gradi zgrada Vlade za koju nije bio propisan nikakav tender”, te da je “novac od privatizacije Telekoma većinom završio u novoj zgradi Vlade koja nije bila predviđena planom kapitalnih ulaganja”.
Vlada RS odgovara da su od sredstava privatizacije Telekoma i naftne industrije RS zakonom formirani razvojni fondovi RS i organi tih fondova.
Mediji su 13. februara 2008. objavili: “`TI` dostavio Tužilaštvu BiH dokumente o izgradnji zgrade Vlade RS”. Tu se navodi da “TI” dostavlja Tužilaštvu BiH dokumentaciju koju posjeduju o izgradnji zgrade Vlade RS. Tužilaštvo BiH uputilo je “TI” 23. januara ove godine dopis, koji je u posjedu “Nezavisnih novina”, u kojem tu organizaciju obavještavaju da su primili njihov akt od 18. septembra prošle godine.
“U dopisu navodite da ste nakon podrobne analize dokumentacije, koja se odnosi na izgradnju zgrade Vlade RS, mišljenja da postoje indicije koje ukazuju na vrlo ozbiljna kršenja zakona od strane odgovornih lica koja su potpisivala relevantne odluke. Iz Tužilaštva od `TI` traže da je potrebno da dostave svu dokumentaciju kojom raspolažu, a koja se odnosi na gore navedeno kako bismo provjerili navode iz vaše prijave”.
Dopis Tužilaštva potpisao je tužilac Dru G. Engel.
Srđan Blagovčanin, portparol “Transparensija”, potvrdio je da je “TI” poslao Tužilaštvu dopis u kojem se ukazuje na nezakonitost gradnje zgrade Vlade RS, ali da nije riječ o tužbi. “Svu dokumentaciju koja nam je tražena poslali smo Tužilaštvu, kao što inače šaljemo našu dokumentaciju svim organima koji je traže”, rekao je Blagovčanin.
On nije želio da komentariše pitanje da li je njihov posao, kao nevladine organizacije, da vrše istrage, prikupljaju dokumentaciju i dostavljaju je Tužilaštvu BiH.
Vlada RS pita Tužilaštvo BiH – da li je potpisivanje odluka koje donose kolektivni organi – “vrlo ozbiljno kršenje zakona” i krivično djelo, kako tvrdi “TI” BiH?
Nedugo poslije izbora Vlade RS 28. februara 2006. godine premijer Milorad Dodik jasno se odredio u vezi sa privatizacijom Telekoma RS. Na spekulacije o mogućoj cijeni za 65 odsto državnog kapitala koja je to određivala u gornjoj granici od 400 miliona KM, premijer Dodik je rekao: “Može, ali za najmanje 400 miliona evra”. Šta je sve prethodilo ovoj cijeni?
Aktivnosti za privatizaciju Telekoma RS vodile su prethodne SDS-ove Vlade. Ono što je Dodikova Vlada zatekla bio je ugovor sa stranim konsultantom “Rajfajzen investment AG” Beč. Tim ugovorom indirektno je određivana minimalna i maksimalna vrijednost državnog kapitala. Konsultant je procijenio da državni kapital u Telekomu RS neće biti prodat ispod 150 miliona američkih dolara, ali ni za više od 350 miliona dolara.
Konsultant je očigledno pogriješio ne samo na štetu Vlade RS, što je Dodik ispravio, ne prihvatajući cijenu od 470 miliona KM. Šta se desilo – državni kapital je prodat za 643 miliona evra ili za 1,253 miliona KM.
Razlika u odnosu na maksimalnu cijenu koju je predviđao konsultant iznosila je 783 miliona KM viška.
Strani konsultant koji je napravio potcijenjenu procjenu vrijednosti državnog kapitala u Telekomu, podnio je arbitražni zahtjev da mu se isplati bonus u odnosu na cijenu po kojoj je prodat državni kapital. U oktobru 2009. godine, nadležna arbitraža u Beču odbila je taj zahtjev.
Treba napomenuti da je Vlada, takođe, odlučila da predmet privatizacije neće biti zgrade koje su već tada bile u izgradnji: Poslovni centar Telekoma u Banjaluci kome je već tada bila izgrađena konstrukcija i Poslovni centar Telekoma u Istočnom Sarajevu.
Ovakva Odluka Vlade, po logici konsultanta, trebala je još umanjiti onu cijenu od 350 miliona dolara (470 miliona KM).
Što se tiče optužbe za nepostojanje tendera, činjenice su sljedeće: Telekom RS kao investitor zaključio je ugovor o gradnji sa firmom Integral inženjering Laktaši koja je kao što je navedeno u momentu odluke o prenamjeni već izgradila konstrukciju cijele zgrade i dio instalacija. Nije se moglo ići na raskid ugovora i raspisivanje tendera i tražiti drugi izvođač.
U neposrednoj blizini zgrade Telekoma RS isti izvođač je za investitora “Integra inženjering” gradio poslovnu stambenu zgradu površine 25 000 metara kvadratnih. S obzirom na veće potrebe Vlade RS i republičkih organa za poslovnim prostorom, sa investitorom-izvođačem su obavljeni pregovori radi ustupanja i tog objekta koji bi činio administrativni centar RS. Izvođač je imao uslov – da ostane graditelj. U skladu s tim, izvođač je morao raskidati ugovore sa kupcima poslovnog i stambenog prostora u toj zgradi.
“Integral inženjering” nije želio raskid ugovora za gradnju zgrade Telekoma RS, već je tražio da nastavi sa gradnjom obje zgrade kao izvođač radova i pod tim uslovima pristao je da ustupi i svoju stambeno-poslovnu zgradu od 26 000 metara kvadratnih, koju je imao u gradnji na istoj lokaciji. Danas obje zgrade – prvobitno Telekoma i prvobitno stambeno-poslovna – čine Administrativni centar Vlade RS. Za sve to Vlada RS donijela je odgovarajuće odluke.
Divjak tvrdi (list “Blic” 13. septembra 2007.): “…..da Vlada RS nije u skladu sa zakonom tražila konkurentni finansijski aranžman, odnosno kredit koji je uzet da bi se finansirala gradnja stambeno-poslovnog objekta uz buduću zgradu vlade. `Taj kredit je zaključilo preduzeće od kojeg je kupljena zgrada, a Vlada ga preuzela uz kupovinu zgrade. U tom slučaju Vlada je bila dužna da raspiše tender o finansijskim uslovima tog kredita, što nije učinila”.
Činjenice govore da su navodi Divjaka o preuzimanju finansijskog kredita preduzeća, od kojeg je Vlada RS kupila stambeno-poslovni objekat, netačni, jer Vlada RS nije dobila finansijski kredit za kupovinu predmetnog objekta, niti je Vlada RS preuzela kredit kojeg je banka odobrila prodavcu zgrade, za namjenu finansiranja njene izgradnje.
U vezi s tim, nije ni mogla postojati obaveza i dužnost Vlade RS da traži konkurentni finansijski aranžman, kako to Divjak navodi. U konkretnom slučaju, riječ je o pravnom poslu ustupanja potraživanja radi ispunjenja, uređen članom 444. Zakona o obligacionim odnosima.
Nakon okončanja radova, administrativni centar RS u kome je smještena Vlada, ministarstva i drugi organi, raspolaže sa 47.500 m2 neto korisne površine ili 55.500 m2 bruto površine. Ukupna cijena iznosi 180 miliona KM U taj iznos uračunata je i oprema – namještaj, osvjetljenje, slike, tepisi itd. Kada se ukupna cijena podijeli sa brojem m2, dobije se cijena od 3.800 KM po m2. Zgrade su useljene u novembru 2007. godine. Tada je m2 poslovnog prostora u Banjaluci iznosio 4.000 KM po m2 i to bez opreme.
Narodna skupština RS razmatrala je Informaciju o aktivnostima na izgradnji administrativnog sjedišta Vlade RS u Banjaluci. Ova Informacija je kao priloge imala ugovore i anekse, odluke i zaključke, prepisku, počev od vremena kada je izgradnja ugovorena i započeta još za potrebe preduzeća Telekomunikacije RS AD Banjaluka. To je i dokumentacija koju je tražilo Tužilaštvo BiH.
Nakon razmatranja navedene Informacije, Narodna skupština RS je prihvatila Informaciju i priloge. Srna
Komentariši