Oni koji su nas uništili otvaraju nove fabrike

SARAJEVO, Većina bivših radnika sarajevske Tvornice čokolade i kandita “Sarabon”, koja je u stečaju od decembra 2006. godine, jedini spas vidi u ostvarivanju prava na penziju.
Radnici nekada uspješne firme ne mogu naći posao jer su uglavnom prešli 45. godinu starosti.
“U avgustu 2005. godine bila je zadnja plata i to je nisu dobili svi, već samo oni koji nisu bili u štrajku. Skoro svi radnici su bolesni. Najgore je što su u firmi radili i bračni parovi”, kaže Senija Pulić.
Odgovornost za propast jedine ovakve fabrike u BiH pripisuju vlastima Kantona Sarajevo zbog loše privatizacije i nebrige.
Hatidža Klinić naglašava da mnogi radnici više nemaju primanja s Biroa i da su na ulici, dok “oni koji su privatizovali fabriku i s kojima je na kraju raskinut kupoprodajni ugovor otvaraju nove fabrike”.
“Ali najmanje su krivi braća Čomor. Kanton i ministar privrede su im dozvolili da nas unište. Sa 32 godine staža i 50 starosti nisam nigdje prispjela”, dodaje Klinićeva.
Ova fabrika osnovana je prije 85 godina. Radnici kažu da je do 2000. godine dobro radila, ali da je nakon privatizacije sve krenulo nizbrdo.
Radnica Zahida ističe da su nekada s pjesmom išli na posao i da su radili i u ratu, ali da je politika ugušila proizvodnju.
“Ridala bih kada vidim kako je u fabrici mračno i ruševno”, dodaje ona.
Neki rade na pijaci, čuvaju djecu, čiste stanove, rade u kafani, prodaju cvijeće i iščekuju prodaju imovine kako bi im bio uvezan staž.
Suada Bublin do sada je dobila niz odbijenica za radno mjesto čistačice. Kaže kako obavlja privremene poslove, a da ona i muž, koji prima invalidsku penziju, školuju troje djece.
Prije rata u “Sarabonu” je radilo oko 630 radnika, a stečaj je dočekalo njih oko 180.
“Još se osjeti miris čokolade”
Dok su čekali ishod posljednje, pete prodaje, koja je kao i prve četiri završila neuspjehom, grupa radnika “Sarabona” obišla je svoja stara radna mjesta, a u fabrici se još osjećao miris čokolade iako je proizvodnja stala prije dvije godine.
“Čokolada je stajala dvije godine i još je dobra. Eto kakav je to bio kvalitet. Da smo proizvodili samo bananice i sajonaru mogli smo živjeti, a ne sa 20 vrsta proizvoda. Sada se ti proizvodi uvoze. S malo para mogla bi biti osposobljena proizvodnja. Ali sumnjamo da će na ovom mjestu više biti fabrika”, kažu bivši radnici. Nezavisne novine