BANJALUKA, Dan bez kupovine se obilježava od 1992. godine posljednjeg petka u novembru u Americi, a dan kasnije i u ostalim dijelovima svijeta. Nastao je kao reakcija aktivista na Dan zahvalnosti kada potrošačka groznica zahvata u potpunosti Sjevernu Ameriku. Kod nas se ova groznica širi uglavnom u decembru i januaru za vrijeme najvećih praznika kada se najviše kupuje. Glavni cilj obilježavanja nije samo bojkot kupovanja na jedan dan već apel da se zapitamo o posljedicama našeg svakodnevnog kupovanja.
BiH: Svaki dan – Dan bez kupovine
Ljudi u BiH će to često izjaviti nezadovoljni svojom finansijskom situacijom, te smatrajući da ne kupuju mnogo. Razmislite!
Mediji nas svakodnevno bombarduju stotinama reklama čime nam nameću misao kako nedovoljno konzumiramo proizvode koje reklamiraju i kako smo manje vrijedni od onih koji to rade u većoj mjeri te stičemo utisak da zaista „nedovoljno“ kupujemo. Ukoliko bismo se trgli iz globalne hipnoze shvatili bismo da smo već previše zavisni potrošači. Sjetimo se samo rođendana naših bližnjih. Kada ste posljednji put poklonili nešto nematerijalno, nešto polovno ili nešto što ste sami napravili nekome za rođendan? Da li ste to ikada uradili? Problem kao nije u nama već u ljudima koji će biti «potcijenjeni» ako im poklonimo nešto što nije novo. Posljednji put kada sam prijateljici poklonio za rođendan stari svijećnjak, 2 knjige i priglavke (nove:) reagovala je pitajući me, možda malo ironično, jesam li pokupio sve što sam imao u kući. S obzirom da nas kompanije moćnih čika uče šta je u trendu valjda nisam mogao ni očekivati eksploziju sreće za moj poklon koji joj je vrlo vjerovatno mnogo korisniji od svega ostalog što je dobila. Savremena civilizacija unazađuje razvoj naših čula i kreativnosti, te uhvaćeni u mehanizam konzumerizma gubimo kontrolu i moramo opet, i opet kupovati kako bismo ponovo kratkotrajno probudili hormon sreće u nama.
Ne dozvolimo da drugi vladaju našim umom!!! Uključimo maštu!
Promjenimo svoj potrošački mentalitet! Tako bismo promijenili i tržišnu logiku gdje je poenta svakog segmenta naših života steći što veći kapital po svaku cijenu, bez obzira na naše potrebe i posljedice po druge ljude. U trci za materijalnim stvarima, polako ali neosporno, gubimo brižnost prema porodici i društvu. Moram se opet prisjetiti moje inspirativne prijateljice čiji su roditelji skupljali 10 godina novac i iskeširali 12000 KM za Peugeot-a (novac od Peugeota-a za ovu reklamu uložiću u Dom Omladine:). Oba roditelja su nedavo bili podvrgnuti operativnim zahvatima koji su im produžili živote. Nakon kupovine automobila otac se «našalio» sa djecom rekavši im da trpe ako ih slučajno nešto zaboli. Ljudi, OVO NIJE VIC!! Ovo je realnost u kojoj svi mi živimo, a djelujemo vrlo malo u smjeru promjene koja nas ispunjava! Danas je postao izazov da proživimo zadovoljni par dana zaredom, da se zbližimo trošeći vrijeme na porodicu i prijatelje umjesto da trošimo novac na njih. Prije mjesec dana moja sestra je napunila 7 godina. Hoćete li pogađati šta sam joj poklonio? Po njenim reakcijama, to joj je najvažniji poklon od gomile stvari koje je dobila. Čitao sam joj „Zov Divljine“! Na ovome slučaju je jasno vidljivo šta se dešava u mozgu na koji još nije izvršen uticaj propagandnog materijala naših televizijskih kuća, naših novih učitelja. Neiskvareno malo biće je bez nametnutog pritiska televizije lako prepoznalo da je zbližavanje sa ljudima istinski i dugotrajno usrećuje. Dakle, asocijalizacija ili kratkotrajna vještačka socijalizacija je prva opasna posljedica kupoholičarstva.
Posljedice po životnu sredinu
Druga posljedica jeste narušavanje životne sredine. Nekada se sve što je neko posjedovao cjenilo, pazilo i upotrebljavalo do samih granica upotrebljivosti. Danas je naglašena potrošnja gdje se utiče na čovjeka da nakon određenog vremena upotrebe nekog predmeta, ukloni «stari» i kupi najnoviji model. Na ovaj način zatrpavamo planetu otpadom i paralelno crpimo prirodne resurse za ponovnu proizvodnju. Proizvodnja zahtjeva korištenje i trošenje prirodnih resursa (drvo, ruda, fosilna goriva i voda) i izgradnju fabričkih kompleksa koji nam svojim proizvodnim procesima zagađuju vazduh, zemlju i pitku vodu koje sve manje imamo. Razvijene zemlje, koje čine samo 20% svjetske populacije, troše više od 80% svjetskih prirodnih resursa, uzrokujući neproporcionalno i nepovratno uništavanje životne sredine.
Postavlja se pitanje, zašto zagađujemo jedinu planetu na kojoj možemo da živimo? Zbog novaca, naravno. Samo za trenutak se zamislimo i pokušajmo shvatiti da svaki naš čin kupovine, koliko god to malo izgledalo, ima uticaj na životnu sredinu, živi svijet i naše zdravlje. Odličan dokaz su već poznate kontraverze oko aktuelnog gripa, gdje nam doslovno plasiraju grip kako bi nam kasnije plasirali lijek za njega, koji je usput rečeno manje djelotvoran od naših prirodnih preventiva kao što je bijeli luk. Jako dobro rješenje je da sami proizvodimo odjeću, hranu i druge proizvode koji su nam neophodni za život i da ih razmjenjujemo za ono što nemamo. Zvuči komplikovano, ali vjerujte da nije. Širom svijeta je sve rasprostranjenija ideja udruživanja ljudi koji se na ovaj način snadbjevaju potrebštinama za koje su sigurni kako su proizvedene. Nije to otkriće tople vode, do juče smo tako živjeli i još uvijek imamo odlične uslove za ovaj način potrošnje. Sela su svuda oko nas i svi poznajemo nekoga na selu, te ako nemamo mogućnost da sami proizvedemo možemo barem kupovati od tih ljudi. Tako ćemo izbjeći ogromne marže posrednika tj. prestaćemo davati svoj novac onima koji ga ionako već previše imaju, a «oživjećemo» seljaka koji će nam zauzvrat obezbijediti ZDRAV ŽIVOT.
Trošimo novac koji nemamo, da kupujemo stvari koje ne trebamo, da bismo ostavili utisak na ljude do kojih nam nije stalo!
Kada sljedeći put poželite nešto da kupite zapitajte se:
Trebam li ja to?- Koliko ću to koristiti?
- Koliko će mi to trajati?
- Mogu li to posuditi od prijatelja ili rođaka?
- Mogu li ovo što imam popraviti?
- Kako da dobijem najbolji kvalitet za najmanju cijenu?
- Šta ću uraditi sa tim kada prestanem koristiti?
- Da li su obnovljivi resursi koji su iskorišteni za pravljenje toga?
- Da li je napravljeno od recikliranog materijala i da li se može reciklirati?
Autor:
Vojin Kopuz,
Ekologija i zaštita životne sredine
Prirodno-matematički fakultet Banja Luka
Komentariši