Zrenjanin – žrtva tranzicije

ZRENJANIN, Uz Pirot, grad na Begeju je najveći gubitnik tranzicije – zaključak je istraživanja sprovedenog u izradi prve socijalne karte Srbije.
Zrenjanincima i nije bila potrebna zvanična ocijena Ministarstva rada i socijalne politike da je tranzicija, koja se u Srbiji sprovodi već gotovo dvije decenije, iza sebe ostavila bijedu. Osjećaju je na svojoj koži svakodnevno, i već dugo. Sada je samo zvanično potvrđeno i šire objelodanjeno da i Vojvodina ima svoj „jug“ u kojem je sve stalo, a mnogo ljudi ostalo bez posla zbog loših privatizacija i gašenja nekadašnjih industrijskih giganata. Uz Zrenjanin, to su susjedne srednjobanatske opštine Žitište i Nova Crnja, komšije iz Kikinde, Vršca.
– Zrenjanin je jedan od gradova u kojem je najveći broj radnika imao tu nesreću da radi u firmama koje su uništene zbog loše privatizacije ili su na rubu propasti. Ostali su bez posla i perspektive, kaže Saša Đogović, saradnik u Institutu za tržišna istraživanja (IZIT).
Zvanično, u Srednjobanatskom upravnom okrugu, čije je sjedište Zrenjanin, bez posla je 18.662 lica, od čega je 16.135 do 55 godina, a 2.527 starije od 55. Samo prošle godine u ovom okrugu zbog privatizacije bez posla je ostalo 1.373 radnika. Izvjesno je da će uskoro u stečaj otići još nekoliko fabrika u Zrenjaninu, a armija nezaposlenih će se povećati. Čak preko 10.000 građana obuhvaćeno je nekim vidom socijalne pomoći, jer su dosegli prag siromaštva.
– Pitanje je da li je tranzicija „ubila“ zrenjaninsku privredu!? Sigurno je da je lokalna ekonomija bila nespremna za promjene započete 2001. Ali, posrtanje zrenjaninske privrede započelo je 90-ih godina prošlog vijeka, pa i ranije, ističe Predrag Jeremić, potpredsjednik Skupštine grada.
U bivšoj „velikoj Jugoslaviji“ Zrenjanin je bio treći industrijski centar i zapošljavao oko 60.000 ljudi. Kao gumicom da ih je neko brisao, onda su nestale ugledne fabrike hrane iz sastava kombinata „Servo Mihalj“ – šećerana, pivara, skrobara, klanice „BEK“ i „Stočar“. Zatim, tekstilni giganti poput fabrike tepiha „Proleter“, čarapare „Udarnik“, fabrike šešira „Begej“, „Sloge“, „Midera“, „Zite“… Pa metalski kolektivi „Montaža“, „Minel“, „Metalprogres“, „MIP“, „Šinvoz“.
Knjiga je sada spala na dva slova – uljaru „Dijamant“ i mljekaru „Mlekoprodukt“, firme koje su uspješno privatizovane i danas dobro posluju sa novim gazdama (strancima). Nova gradska vlast trudila se da stvori povoljniji ambijent za poslovanje, a prepoznala ga je u podizanju industrijskih zona i takozvanih grinfild (od temelja novih) investicija.
– Dobro je da je sada cijela Srbija shvatila da Zrenjanin nije ni blijeda slika onog što je nekada bio. Ali, tvrdimo da je situacija u Zrenjaninu još gora – kaže Mirko Malešev, čelnik gradskog Samostalnog sindikata.
Pet stečajeva
Nevjerovatno, ali istinito – Privredni sud u Zrenjaninu nedavno je samo u jednom danu donio rješenja o otvaranju pet stečajeva. Zbog bankrota, „na doboš„ je otišla imovina mnogih nekada uglednih preduzeća. Uništeni su skoro svi brendovi Zrenjanina a nije stvoren ni jedan novi. Ovdje trenutno uspješno radi samo nekoliko pogona – „Beohemija-Inhem“, „Drekslmajer“, „Pompeja“…
Iznevjerena očekivanja
I, taman kada se pomislilo da stiže preporod, a zaneseni početnim uspjesima gradski čelnici krajnje neskromno se hvalili da Zrenjanin postaje „najperspektivniji grad“ u Srbiji, došao je novi „hladan tuš„. Prvo u vidu ekonomske krize, a zatim hapšenja gradonačelnika Gorana Kneževića, koji sada odgovara kao vođa navodne „zrenjaninske građevinske mafije“. Novosti