BEOGRAD, Zalihe nafte u Srbiji veće su ove godine nego u 2009, prvi put u posljednjih nekoliko godina. To, međutim, ne znači da Srbija počinje da liči na Saudijsku Arabiju. Već, ležišta “crnog zlata”, koja ranije nisu bila komercijalna, sada su to postala zbog boljih tehnologija. Sva naftna nalazišta kojima Naftna industrija Srbije raspolaže u zemlji i svijetu, sada su, međutim, u rukama ruskog “Gaspromnjefta”.
U privatizaciji 51 odsto NIS, uz rafinerije i benzinske pumpe, prodata su i – naftna ležišta. Tako su nalazišta nafte u Vojvodini i Angoli pripala ruskom vlasniku. A Srbiji pripada samo rudna renta od tri odsto. Baćuške su, ipak, zbog ulaganja u tehnologiju, uspjele da povećaju proizvodnju.
– Plan proizvodnje domaće nafte premašili smo za osam odsto prošle godine – kažu u NIS. – Prvi put poslije nekoliko godina porasle su zalihe nafte. To smo uspjeli reaktivacijom bušotina koje nisu radile, uvođenjem novih tehnologija i procesom optimizacije troškova.
Kako ukazuje profesor Slobodan Sokolović, sa Tehnološkog fakulteta u Novom Sadu, nove rezerve nafte nisu revolucionarne. Ali, dovoljne su da povećaju odnos rezervi i proizvodnje.
– Sada je period komercijalne upotrebe nafte u Srbiji još 44 godine – kaže on. – Spekulisalo se da nam je ostalo još 30 godina za eksploataciju. Do povećanja rezervi došlo je samo zato jer ono što ranije nisu bila komercijalna ležišta sada jesu. Tehnologija je napredovala,pa nafta sada može da se vadi sa mnogo većih dubina.
A nalazišta “crnog zlata” u zemlji nisu zanemarljiva. Iz bušotina na sjeveru Srbije godišnje izlazi oko milion tona nafte, koja se prerađuje u rafinerijama NIS. Sa godišnjim potrebama Srbije od 3,2 miliona tona, tako se podmiri oko četvrtine.
– Imamo strategiju istraživanja i proizvodnje nafte u inostranstvu – kažu u NIS. – U našem fokusu van Srbije je region Balkana. Ovih dana se osniva preduzeće “Jadran-Naftagas” u Republici Srpskoj, koje će se baviti istraživanjem i proizvodnjom nafte. A, razmatramo i mogućnost povećanja prisustva u Angoli i kako da steknemo sopstvenu proizvodnju u Turkmenistanu.
Iz četiri koncesiona morska bloka u Angoli, ove godine proizvedeno je oko 78.543 tone nafte. Jedna licenca ističe sljedeće godine, dok druge traju do 2012, 2025. i 2030. godine.
– Vrijednost proizvedene nafte zavisi od trenutne cijene na tržištu – kažu u NIS. – Očekujemo da će vrijednost preuzete količine u ovoj godini premašiti 45 miliona dolara. Ta nafta ne dolazi u Srbiju, već je prodajemo u inostranstvu. Sada u Angoli istražujemo samo na jednom proizvodnom bloku, a rezultati se očekuju do polovine sljedeće godine.
Prema poslovnom planu NIS, u istraživanja naftnih nalazišta do 2020. godine biće uloženo oko 60 miliona dolara. Ispitivanja bi trebalo da se vrše južno od Save i Dunava – u srednjem i sjevernom Banatu i na području Jelice i Moravskog rova.
Više od trista bušotina
Industrijska proizvodnja i istraživanje nafte i gasa u Vojvodini počeli su pedesetih godina prošlog vijeka. Od tada je otvoreno preko 60 nalazišta ugljovodonika, što predstavlja više od 300 bušotina. A licenca za sva otvorena nalazišta pripada NIS. Najviše nafte u Srbiji crpi se u Velebitu, Kikindi, Elemiru, Turiji, Mokrinu i Martonošu. NIS može da istražuje u Srbiji na osnovu sedam licenci. Šest dozvola u Vojvodini traju do 2016. godine, dok licenca na južnim obalama Save i Dunava važi do 2020. godine. Novosti
