BEOGRAD, Sigurno smo propustili više od 10 milijardi evra stranih investicija od 2000. godine, kaže Milan Parivodić, bivši ministar za ekonomske odnose s inostranstvom u Srbiji.
On objašnjava da je razlog za to problem neregulisanih svojinskih odnosa, nereformisanosti administracije i slabosti pravnog sistema.
Na snazi je desetak zakona koji uređuju status nekretnina, a svi zajedno su nepotpuni, anahroni i međusobno neusklađeni, te zbunjuju ulagače, dodaje Parivodić.
“Da se ozbiljno radilo, restitucija bi bila završena, imali bismo novi svojinski zakonik i zakon o javnoj imovini, čime bi glavno usko grlo razvoja ekonomije bilo otklonjeno… Takvi propusti su razlog što loše živimo, a manje svjetska ekonomska kriza”, kaže Parivodić, vlasnik konsultanske kuće „Foreign Investors Services“.
On dodaje i da je tvrdnja političara da je za sve kriva svjetska ekonomska kriza – “poluistina”.
“Kriza je pogodila zapad 2009. godine i u prvoj polovini 2010. godine, ali već sredinom prošle godine firme iz Njemačke, Austrije, Švajcarske bile su mnogo optimističnije, sa apetitom za ulaganje. U našem okruženju ima mnogo više apetita za ulaganje nego što mi stvaramo konkurentnih prilika da se te investicije ostvare. Posljednja potvrda da se ne radi kako treba jeste izvještaj Evropske komisije o napretku Srbije, koji su mnogi ozbiljni analitičari ocijenili kao negativan”, kaže bivši ministar.
Na pitanje zašto se odlažu restitucija i donošenje zakona o svojini, on odgovara da “građani mogu da čuju razne izgovore, kao, na primjer, da je naturalna restitucija nemoguća jer je skupa, što nije tačno”.
“Naturalna restitucija je za državu potpuno besplatna, a ona stvara zamajac za privredni razvoj jer iz državne svojine imovina prelazi u privatan sektor koji je mnogo agilniji, ubiraju se novi porezi – na promet, imovinu, prihod, koji do tada nisu naplaćivani”, navodi on.
Parivodić naglašava da “restitucija ne kasni zbog racionalnih državnih razloga, već zbog iracionalnih uvjerenja i nelegitimnih interesa. Nije u interesu naroda da se restitucija ne sprovede, jer se time odlaže privredni razvoj Srbije i kalja njen politički i pravni ugled”.
Objašnjavajući kome je sve to u interesu, Milan Parivodić navodi sljedeći primjer – “država proda hotel za tri miliona evra, a bivšem vlasniku kaže da će dobiti 300.000 evra za deset godina. Interes je prvo u transakciji, jer ja prodajem i ko zna kakve ću tu imati još koristi. Zatim, napuniću budžet sada i potrošiti te pare, a izdavanjem restitucionih obveznica zadužiću buduće generacije koje će vraćati dugove koje sam ja morao da vratim. Nije loše rješenje, zar ne? To je u istom dobrom duhu titoističkih vladara koji su zadužili našu generaciju”.
Nikog nije briga za strane investicije
Komentarišući novi model razvoja, zasnovan na izvozu, on kaže da “to nije novi model, već naglašavanje onoga cilja koji je postavljen od početka, ali nije ostvaren u posljednjih 10 godina”. “Svi kažu da je prioritet imati što više direktnih stranih investicija, a nemate ministra koji je direktno zadužen za njih. Strana firma kada dođe u Srbiju ili ako ima neki problem, mora da ide na 20 različitih adresa umjesto da postoji jedna na kojoj mogu da se obrate i efikasno riješe problem”, zaključuje Parivodić. Blic
