BEOGRAD, Sinonimi za „Srbijagas“ već neko vrijeme nisu samo „jedini uvoznik“ i „najveći distributer“ ovog energenta. Ovo javno preduzeće je tokom posljednje dvije godine na ime dugova preuzelo, i tako od stečaja spaslo, tri preduzeća, a kupovinom akcija postalo je vlasnik i suvlasnik još tri firmi. Od prošle nedjelje vode se razgovori o tome može li „Srbijagas“ da preuzme i pokrene proizvodnju i u čačanskoj hemijskoj industriji „Lateks“, koja je bankrotirala.
„Srbijagas“ je do sada postao vlasnik Srpske fabrike stakla „Paraćin“, pančevačke „Azotare“, trećine „Informatike“, „Agroživa“, Metanolsko-sirćetnog kompleksa i dijela osiguravajuće firme „Kosig“. Spisak prisvojenih firmi ne bi morao da se zaustavi na čačanskoj fabrici, pošto bi „Srbijagas“ zbog velikih neizmirenih dugova mogao da preuzme čak 175 preduzeća u Srbiji.
– Mi smo pola godine poslije preuzimanja ušli u proizvodnju koja je prije toga godinu dana stajala – kaže Milan Ivović, predsjednik Samostalnog sindikata u pančevačkoj „Azotari“. – Preuzimanje je bilo najkvalitetniji način da „Srbijagas“ naplati svoja potraživanja na ime potrošnje gasa. Stečaj i rasprodaja ne bi bili dobri ni za njih ni za nas, jer smo mi među najvećim potrošačima gasa u Srbiji. Država, međutim, mora da se izjasni o vlasničkim odnosima, jer „Srbijagas“ u njeno ime rukovodi „Azotarom“. Nama je sudbina da neko investira u prerađivačke kapacitete i da nam „Amonijak“ radio 320 dana godišnje. Jedina šansa je pronalaženje strateškog partnera i ulazak svježeg kapitala.
Stručnjaci
Stručna javnost nije jedinstvena u stavu o ovakvom širenju djelokruga „Srbijagasa“.
– Vjerujem da je u tim slučajevima dominantan partijski interes – kaže ekonomista Milan Kovačević. – Može da se dogodi da „Srbijagas“ smišljeno nekoj firmi toleriše neplaćanje i dozvoljava da se dugovi gomilaju, kako bi je na kraju preuzeo. Ovako imaju na raspolaganju mnogo više upravnih odbora u koje mogu da smještaju svoje ljude. Novosti
