BEOGRAD, Izvoz domaće poljoprivrede u Srbiji bi do 2020. godine mogao da donese šest milijardi dolara, duplo više nego sad, a 2030. godine deset milijardi, ali samo ako Vlada napravi strategiju u kojoj su na prvom mjestu proizvođači, a ne prekupci i uvoznici i da obezbijedi povoljne kredite i veće subvencije.
Premijer Mirko Cvetković je prije dva dana izjavio da će poljoprivreda, uz izvoz, biti osnova nove ekonomske strategije Srbije. Seljaci, velike agrarne kompanije i stručnjaci saglasni su sa premijerom, ali su i prilično ogorčeni jer je dosadašnja državna politika, kako kažu, opustošila selo.
Vojislav Stanković, iz Centra za naučnoistraživački rad Privredne komore Srbije, tvrdi da agrar može dostići izvoz od deset milijardi dolara do 2030. godine ako se poveća i izmjeni proizvodna struktura i primjene agrarne mere, posebno u finansiranju proizvodnje za izvoz. Finansiranje je, prema njegovim riječima, najznačajniji problem, a prioritet bi trebalo da imaju programi koji obezbjeđuju ekonomičnu proizvodnju i profit.
– Južno od Save i Dunava ne postoji nijedna razvojna institucija koja se brine o problemima primarne poljoprivrede – tvrdi Stanković.
Analitičari kažu da ne treba biti veliki naučnik da bi se iskoristile šanse. Na primjer od izvezenih 2,5 miliona tona kukuruza mogli smo da utovimo 1,5 miliona bikova, a da meso odmah prodamo EU jer ga traže. Mogli smo i da izvezemo osam miliona svinja, zaradimo dvije milijarde evra, a ne da na uvoz ove vrste mesa potrošimo 60, 70 miliona evra, ali država je uvela sankcije svinjarstvu u Srbiji jer se i dalje obavlja vakcinacija protiv svinjske kuge, zato naše meso niko neće da kupi.
– Poljoprivreda mora da se približi industriji, da litar mlijeka ili kukuruza upetostručimo kroz preradu u robu višeg stepena proizvodnje, kroz paštetu, kulen. I više zarađujemo i zapošljavamo više desetina hiljada ljudi – ističe Vitomir Vidović, profesor sa novosadskog Poljoprivrednog fakulteta.
Malina je, poslije kukuruza i šećera, prošle godine bila treći izvozni proizvod. Rekorder po proizvodnji iz Arilja Milomir Stojić vidi šansu u izvozu, ali smatra da se mnogo toga mora urediti.
– Mora da se uspostavi red i odredi ko šta radi – ko otkupljuje i na koji način, prodavci, preprodavci, kako se plasira malina, ko procjenjuje kvalitet… Trenutno svi rade sve i na kraju u tom haosu ne zna se ni kolika je izvozna cijena niti bilo šta drugo i, naravno, uvijek ispaštaju proizvođači. Tu bi država mogla da nam pomogne – kaže Stojić.
Uz opasku da se premijer malo kasno sjetio poljoprivrede jer su sela opustjela, poljoprivrednici Zlatko Žarkovački, iz okoline Sombora, i Zora Milinković iz valjevskog sela Bukovica traže od države pomoć za modernizaciju proizvodnje.
– Već godinama, decenijama ostvarujemo minimalnu proizvodnju jer su takva i ulaganja. Ne možete očekivati vrhunske prinose ako imate staru mehanizaciju, ako nemate novca za mineralna đubriva. Moraju se zato povećati ulaganja, i to treba da uradi država – kaže Žarkovački, koji obrađuje oko 30 hektara, sije pšenicu, kukuruz, soju i suncokret.
Zoran Milinković, koji gaji šljivu na dva hektara, podsjeća da su proizvođači na svakom koraku opterećeni raznim porezima i taksama, a s druge strane imaju niske otkupne cijene proizvoda i subvencije države na kašičicu.
– Potrebna je ozbiljna nacionalna strategija gdje će proizvođač biti na mjestu broj jedan, a ne silni prekupci i izvoznici – smatra Milinković.
Šta država treba da radi
Viktorija grupa: Veće subvencije
– Država bi trebalo, i to veoma hitno, da učini sve da srpski poljoprivrednik ima iste ili slične uslove kao onaj u okruženju. Nemoguće je biti konkurentan ukoliko su subvencije nekoliko puta niže od onih koje dobije hrvatski ili mađarski seljak. Zaista, čvrsto vjerujemo da u uslovima jednakosti naš agrar ima mnogo veću šansu i potencijal – ističe Nikola Vujačić, direktor “Viktorija grupe”.
Delta agrar: Ukrupnjavanje posjeda i udruživanje
– Potrebno je donijeti kratkoročnu i dugoročnu strategiju razvoja, a udio agrarnog budžeta u državnom mora da bude najmanje šest odsto, a idealno deset. Neophodno je restrukturiranje proizvodnje i orijentisanost na voćarstvo i povrtarstvo, umjesto sada dominantne ratarske proizvodnje, što posebno važi za područja južno od Dunava i Save. U strukturi izvoza treba da dominiraju finalni proizvodi umjesto kukuruza i pšenice, a neophodno je i ukrupnjivanje posjeda i udruživanje. Idealno bi bilo kada bi domaći proizvođači imali pristup povoljnim dugoročnim kreditima na 20 godina s dva odsto godišnje kamate – kaže Milan Grgurević, direktor.
MK grupa: Vratiti izvozne kredite
– Imamo kapacitete za povećanje proizvodnje hrane, ali da bismo povećali izvoz i konkurentnost na zahtjevnom međunarodnom tržištu, neophodno je da država osim subvencionisanja kredita, u saradnji sa bankama snizi kamate, ali i ponovo uvede izvozne kredite – ističe Miodrag Kostić, predsjednik MK grupe. Blic
