BEOGRAD, Na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje u Srbiji, posljednjeg dana aprila, ubilježeno je 12.797 nezaposlenih tekstilaca i 26.014 nezaposlenih proizvođača odjeće. Ove brojke će uskoro biti za koju stotinu veće. Pridružiće im se bivši radnici “Niteksa” koji su riješili da ne čekaju novog gazdu, već uz otpremninu potraže drugi posao ili dočekaju penziju.
Odluka radnika nekadašnjeg giganta “Niteksa” nije jedinstvena. Slično su rezonovali i radnici kragujevačke “Zastave” kada su stigli Italijani, pa i “Zastave Elektro” u Rači s dolaskom “Jure”. U Asocijaciji slobodnih i nezavisnih sindikata to objašnjavaju umorom i razočarenjem.
– Radnici po pravilu ne vjeruju da će od posla biti išta, pa i kada je u pitanju čuveni “Beneton” – objašnjava Ranka Savić, predsjednik Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata. – To su sve ljudi sa više od 50 godina. Prosjek starosti u “Niteksu” je 53 godine. Oni su izmoreni. Za njima je već jedna neuspješna privatizacija. Teško je povjerovati ali u “Filipu Morisu”, u kome je prosjek plata 112.000 dinara, sada se 150 radnika dobrovoljno prijavilo za odlazak. Srpski radnik više ne može da se izbori sa stresom, strepnjom od otkaza, pritiskom. Oni su umorni od tranzicije i svega što su prošli.
Agencija za strana ulagnja SIEPA, preko koje idu podsticaji investitorima, ne vodi evidenciju o tome koliko starih radnika odmah napusti firmu. Firme sa kojima oni sarađuju, doduše, uglavnom pokreću nova preduzeća, pa je malo onih sa zatečenim zaposlenima.
Snalaženje
Kada se radi o širem aranžmanu sa državom, koje sprovodi Ministarstvo ekonomije, onda Ministarstvo insistira na tome da se zadrži određen broj radnika i vodi računa o sprovođenju socijalnog programa – kaže Aleksandar Miloradović, iz SIEPA. – U Uredbi o privlačenju investitora nema kriterijuma koji nas obavezuje da to pratimo. Iskustvo pokazuje da se ljudi plaše novog, naročito novih tehnologija. Novosti
