ATINA, U Atini se mladi starosti od 20 do 30 godina nazivaju „generacija 700“. Oni su obrazovani, ali primaju minimalac koji u Grčkoj iznosi 700 evra.
To ni izbliza nije dovoljno za samostalan život, za osnivanje porodice.
Zbog toga su bjesni na državu i već nedjeljama protestuju. Panajotis Cacaklas ima 28 godina i već tri godine radi za jednog velikog operatera mobilne telefonije. Ipak, ne zarađuje mnogo. “Oko 700 evra. To baš i nije nešto,ali sam presrećan što uopšte imam posao i što makar mogu da preživim“, kaže on
U 14 sati zatvara radnju i ima tri sata pauzu. Ne isplati mu se da ide kući. Sa prijateljima ostaje u gradu da nešto pojede, popije kafu i popriča. Sve se vrti oko krize, niskih plata i loših uslova rada.
.
“Gledam šta se nudi u inostranstvu. Našao sam nešto u Kataru i Abu Dabiju. Tamo bih, kao diplomirani inženjer mogao da imam plaćen stan i radim za 2.000 evra. Imao bih i mogućnost da napredujem. Ovde se za isti posao dobije 600 evra“, dodaje on.
Trojica prijatelja se slažu da kao samci nekako i mogu da se snađu sa parama koje imaju. Međutim za sreću je potrebno više, kaže 30-godišnji Niko Burbuljas, inače diplomirani ekonomista.
.
“Ne radi se samo o preživljavanju. Čovek hoće malo i da uživa u životu. Ako imaš dvoje dejce, radiš od jutra do mraka nemaš vremena ni za porodicu ni za sebe, ako ne možeš da izađeš ni jednom nedeljno – onda to nije život. Živiš da bi radio”, navodi on.
.
S tim se slaže i 31-godišnji Adonis Monahos koji se prije dvije godine sa Krita preselio u Atinu. Od 700 evra koje zarađuje više od polovine odlazi na kiriju za jednosoban stan. “Živimo u vrijeme kada se čovek stalno pita šta ga čeka. Sve je skupo, za običnu kupovinu u supermarketu treba ti 50 evra. Osnivanje porodice je nemoguće“, kaže Monahos.
.
Sve je to poznato i Ralu Santorinaju koja sa svojim momkom Antonom Darvirasom živi u lepom dvosobnom stanu od 55 kvadrata. Za renoviranje su uzeli kredit. A onda se Anton razbolio. “Jako je teško. Više ne izlazimo, štedimo na hrani. Često nam roditelji pomažu, kuvaju za nas ili nam kupuju namirnice“, objašnjava ona.
.
Pomoć za nezaspolene 450 evra
.
U Grčkoj pomoć za nezaposlene iznosi 450 evra u periodu jedne godine. Poslije toga nema ništa. Anton prima još četiri mjeseca finansijsku pomoć i traži posao.
.
“Stalno konkurišem za posao, bez obzira da li firma trenutno traži nekoga ili ne. Većina mi uopšte ne odgovara. Prvo sam tražio posao u svojoj struci, kao ekonomista, sad tražim bilo šta“, kaže on i dodaje da ponekad i dobije ponudu za posao, ali iz inostranstva, prije svega iz SAD.
.
“Ni jednu jedinu ponudu nisam dobio iz Grčke. To me čudi, ali trenutno mi nije lako da odem u inostranstvo. To je velika odluka. Ja volim Grčku i volim ovdje da živim. Ali ako se ispostavi da negdje drugo imam bolju perspektivu – otići ću, zašto ne“, napominje on. Deutsche Welle