Piše: dr Saša Stevanović, autor knjige “Ekonomski život Republike – 20 godina rizika i nagrada“
Uspjeh svakog pojedinca kao i društva zavisi od iskorištavanja šansi a često u nedostacima leže konkurentske prednosti.
Unutrašnji potencijali su veći kod onih društava koja su „nazadnija“ ili prostim riječima onih društava i onim segmentima gdje imamo veću šansu da napravimo nešto novo, nešto što nije viđeno.
Logičkim izvođenjem zaključka Balkan je sjajno mjesto za unapređivanjem kako na ličnom tako i na društvenom nivou.
Uzmimo na primjer obrazovanje. Ukoliko je procenat fakultetski obrazovanog stanovništva mnogo manji nego kod razvijenijih država samo završavanje fakulteta daje vam mnogo veću šansu jer se izdvajate više nego u razvijenijoj zemlji.
Područje u kojem ne postoji lider
Kaže se da je u zemlji slijepih jednooki kralj. Ukoliko želite da budete najbolji u nekoj oblasti, to je mnogo lakše postići ukoliko se bavite onom oblašću koja je nova, koja do sada nije bila prisutna u društvu.
Tako je oblast tržišta kapitala bila nova početkom 2000 godina, oblast u kojoj se relativno lako postajalo lider, jer pozornica nije bila postavljena. Slično je sa oblastima interne revizije, upravljanja rizicima, vještačkom inteligencijom, mašinskim učenjem itd.
Smisao prethodnog uvoda je motivisan željom da ukaže na samo jedan neiskorišteni potencijal u domaćem društvu. Područje u kojem ne postoji lider, u kojem stidljivo pioniri u ovoj oblasti uče, simuliraju i pokušavaju da stvore nešto novo, neku novu vrijednost, neki novi kvalitet. Ovo je oblast domaćeg tržišta novca.
Iako se nekim čudom domaće tržište kapital razvijalo prije tržišta novca ono je bilo posljedica trenda, mode za reformama i ubrzanje procesa privatizacije.
Stanje na tržištu
Svi ćemo se složiti u odgovoru na pitanje kakvo je trenutno stanje na domaćem tržištu kapitala. Promet na primarnom tržištu novca od 2011. iznosi 1,1 milijardu KM, dok na sekundarnom tržištu promet iznosi 80 miliona maraka.
Na tržištu tzv. repo poslova promet je iznosio 3,3 miliona sa državnim HOV, dok je sa ostalim HOV promet iznosi 475 hiljada KM. Ovo tržište je neiskorišteni potencijal.
Često se čuje podatak da je u finansijskom sistemu iznos sredstava iznad obavezne rezerve (sredstva koja banke drže jer nemaju gdje da plasiraju i da osiguraju svoju likvidnost) oko tri milijardi KM u BiH. Ovo predstavlja oko 10 odsto BDP-a. Na ova sredstva Centralna banka naplaćuje proviziju za čuvanje od 0,5 odsto jer i Centralnoj banci koja svoja sredstva drže naplaćuju isti iznos. Ova operacija se još popularno naziva netiranje što u slobodnom prevodu znači povezivanje. Očekivati je da će banke istu operaciju koristiti prema svojim deponentima. Narodskim rječnikom: Što košta mene, neka košta i tebe.
Zamislimo sada da se kreira finansijski instrument dovoljno dugog roka od recimo 20 do 30 godina, u iznosu od pola milijarde KM. Ovo čini tek 15 odsto sredstava obavezne rezerve. Ukoliko nastavimo naš misaoni eksperiment i to bude hartija od vrijednosti koja ima nizak rizik, najmanji mogući u BiH obveznice entiteta ili finansijski instrument koji garantuje međunarodna finansijska organizacija visokog rejtinga onda su banke, stanovništvo, preduzeća i svaka zainteresovana strana potencijalni investitor u taj instrument.
Kao rezultat imaćemo na jednom mjestu prikupljeno pola milijardi KM. Obzirom da je rok dovoljno dug od 20 do 30 godina rješen je problem dugoročnog izvora za recimo projekat izgradnje hidroelektrane, ili nekog drugog izvozno orjentisanog projekta od čijeg izvođenja će koristi imati kako sadašnje generacije jer se investicija dešava sada, tako i buduće generacije.
Taj finansijski instrument koji možemo nazvati nisko rizična obveznica mora da ima neku cijenu, mora da daje neki prinos. Obzirom da je rok od 20 do 30 godina dug, a dug rok znači neizvjesnost cijena bi trebala da pored očuvanja realne vrijednosti što je prosječna stopa inflacije tu vrijednost uveća za neku premiju koja može biti dovoljno atraktivna. Proglasimo atraktivnost kao premiju od jedan odsto. Svake godine će prinos biti jednak stopi inflacije uvećanoj za tu premiju.
Obzirom da se ta sredstva moraju vratiti projekat je potrebno strukturirati da novčani tok odgovara vraćanju dugoročne obveznice. Ukoliko ga ne znamo sami struktuirati ili imamo problem sa povjerenjem možemo pozvati one investitore koji znaju i kojima vjerujemo, možda nad nacionalno tijelo koje je dalo garanciju ili investitora dovoljno velikog koji će „mečirati“ dati novac na naš novac da izgradimo ne jednu nego sada dvije hidroelektrane ili izvozni projekat od kojeg će koristi imati sadašnje ili buduće generacije.
Ali da ne bismo previše otišli od teme vratimo se na našu niskorizičnu obveznicu. Da li bi postojao interes treba pitati banke i investitore ili deponente koji imaju novac koji drže na -0,5 odsto, a nudi im se dugoročni od 2,7 odsto, jer je očekivana dugoročna inflacija u BiH oko 1,7 odsto i atraktivna premija od jedan odsto.
Šta učiniti ukoliko nam zatreba novac?
Ovdje se javlja jedan problem. Ko će čekati dovoljno dugo, čak trideset godina da se obveznica vrati. Šta učiniti ukoliko nam zatreba novac?
Odgovor je niko ne mora da čeka, ukoliko imamo razvijeno tržište repo aranžmana. Razvojem mreže likvidnosti repo tržišta kreira se mehanizam putem kojeg zainteresovane strane mogu izvršiti privremenu prodaju uz obavezu reotkupa, a moguće je opet privremenom prodajom. Tako da ukoliko se nalazite u ulozi investitora u tu našu niskorizičnu dugoročnu obveznicu i vama zatreba novac ponudite taj instrument bankama ili brokerima koji putem repo tržišta vama daju novac da zadovoljite potrebe za likvidnošću, da dobijte na vremenu, koje onda možete produžiti novim repo aranžmanom.
Naravno to košta, a cijena može biti godišnji prinos od 2,7%. Opet na sadašnjem tržištu vjerovatno dobar prinos, a ukoliko se promjeni cijena onda je i prinos veći, jer je prinos vezan za inflaciju.
Smisao ove, za našu priliku inovacije je rješavanje problema likvidnosnog čvora. Veliki je dio likvidnih sredstava koji ne može da se upotrebi, a prinosi na ta likvidna sredstva opadaju. Jedno od mogućih rešenja je predložen misaoni eksperiment i razvoj tržišta novca, gdje nema lidera, samo postoje pioniri, gdje postoji neiskorišteni potencijal.
Da li ćemo prihvatiti ovu inovaciju kao što se desilo u Sarajevu sa eksperimentalnim uvođenjem tramvaja još za vrijeme Austro-Ugarske ili ćemo kasniti 164 godine kao što je bio slučaj sa industrijskom revolucijom, zavisi od nas. Potencijal definitivno postoji.
7 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu info@capital.ba
Ne pametuj, sve mi znamo ali kako od gladnih kojima nikad dosta koliko god imali..nije siromah onaj koji nista nema, mnogo vise je dusevne sirotinje a punih dzepova.e od takvih se ne moze naprijed, tako da ta piskaranja ne piju vodu..nista novo nisi rek'o a mi nismo glup narod.
Lijep uvod.
Ovo sa diplomama su već s i odavno shvatili, pa ih zato više bude kupljenih nego radom stečenih.
A naš jednooki Vožd sa svojom kamarilom masovno oslijepljuje narod i rastjeruje iz zemlje.
Tako JEDNOOKI i jednoumni oduvijek i vladaju. Samo se sistemi i uniforme mijenjaju.
Gdje se moze kupiti knjiga?
@Vuk
Na buvljaku, preko puta sladabonia
Postovani hvala na interesu. Knjiga je dostupna u knjizarama “Kultura” u Banjaluci i Bijeljini.
Pozdrav.
Swot – udruzenje samozaljubljenih iskompleksiranih diplomiranih ekonomista. Sve je dalje tu jasno, oko te knjige
odlična knjiga, samo je treba pažljivo pročitati!