Piše: Predrag Baroš, advokat
Kroz informaciju koja se nedavno pojavila u medijima ističe se da je spor Slovenije protiv rudnika i termoelektrane (RITE) Ugljevik, povoljno okončan po Republiku Srpsku, da li je to zaista tako?
Možemo se podsjetiti Odluke Arbitražnog vijeća u Beogradu. Prema informacijama koje su dostupne javnosti putem domaćih portala, Odlukom Arbitražnog vijeća u Beogradu od 03. jula 2023. godine, RITE Ugljevik, odnosno tuženi MH Elektroprivreda Republike Srpske, ZP RITE Ugljevik, je obavezan da tužitelju Elektrogospodarstvo Slovenije isplati:
- Novčani iznos od 67 miliona Eura, na ime prouzrokovane štete po osnovu neisporučene 1/3 proizvedene električne energije, za period od 12. juna 2011. godine, do 31. decembra 2021. godine, zajedno sa zateznom kamatom na navedeni iznos počev od 01. januara 2022. godine,
- Pitanje kumulirane kamate za period od 12. juna 2011. godine, do 31. decembra 2021. godine, kao i troškova arbitražnog postupka, ostavljena je za buduću odluku Arbitražnog vijeća.
Nismo u posjedu cjelokupnih informacija opisanog arbitražnog postupka, vidljivo je da se odštetni zahtjev proteže do 31. decembra 2021. godine, iz čega proizilazi zaključak da su štetne posljedice nastupile i u 2022. i 2023. godini, u kom periodu takođe nije vršena isporuka električne energije tužitelju iz Slovenije.
Ono što je takođe vidljivo iz navedene arbitražne odluke jeste da ista ne nalaže isporuku 1/3 proizvedene električne energije za ubuduće. Međutim, iz informacija objavljenih u medijima proizilazi da je RITE Ugljevik nakon donošenja arbitražne odluke, pored obaveze plaćanja dosuđenog iznosa od 67 miliona evra, takođe prihvatio i obavezu isporuke 1/3 proizvedene električne energije Sloveniji, po cijeni koja će biti naknadno usaglašena.
Obaveza isporuke 1/3 proizvedne električne energije jeste logična posljedica donešene arbitražne odluke, međutim, ista je u gruboj koliziji sa zaključkom koji ukazuje da je spor sa Slovencima povoljno okončan po Republiku Srpsku!
U medijima nisu bile toliko prisutne informacije o drugom dijelu arbitražne odluke. Na zvaničnoj web prezentaciji tužitelja iz Slovenije, navodi se da je arbitražno vijeće u oktobru 2023. godine, donijelo konačnu odluku kojom je tuženoj strani naložilo da na ime obračunatih kamata za period do 31. decembra 2021. godine, izvrši isplatu novčanog iznosa od 58,2 miliona evra.
Da li je arbitražni spor povoljno okončan po Republiku Srpsku?
Možemo sumirati štetne posljedice djelimično okončanog arbitražnog spora:
- Sabiranjem iznosa dosuđenog arbiražnom odlukom iz jula od 67 miliona evra i iznosa dosuđenog arbitražnom odlukom iz oktobra od 58,2 miliona evra, dolazimo do iznosa od 125,2 miliona evra ili 245 miliona KM,
- I dalje ostaje dvogodišnji vremenski period koji obuhvata 2022-u i 2023-u godinu, za koji nije dosuđena naknada štete i pripadajuće kamate,
- I dalje ostaje aktivna arbitraža pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionin sporova (ICSID) u Washington-u,
- Republika Srpska je prihvatila obavezu isporuke 1/3 proizvedene električne energije RITE Ugljevik, Sloveniji.
Da bi se mogao donijeti zaključak o težini štetnih posljedica potrebno je pružiti malo više informacija o arbitražnim postupcima. Mnogi olako doživljavaju arbitražu, smatrajući da je veoma lako doći do arbitražne odluke, što naravno nije tačno. Arbitražni postupci su izuzetno komplikovani i složeni, traju veoma dug vremenski period, iziskuju veoma visoke, milionske troškove, na stotine utrošenih radnih sati i samim tim predstavljaju krajnju instancu, koja se pokreće samo u slučaju kada sporazum nije moguće postići na bilo koji drugi način. U arbitražnom postupku nije dovoljno samo angažovati i platiti određenu advokatsku kancelariju, tužitelj ili tužena strana mora da organizuje kontinuiranu saradnju sa advokatima, neprestanu dostavu informacija i pojašnjenja. Zbog boljeg razumijevanja pravnog sistema, za sporove se uglavnom angažuje domaća advokatska kancelarija, zajedno sa određenom međunarodnom kancelarijom specijalizovanom za arbitražne sporove, potrebno je organizovati prevod cjelokupne dokumentacije, tj. na hiljade stranica dokaznih materijala, što sve zajedno postupak arbitraže čini izuzetno zahtjevnim, složenim i skupim.
Upravo iz tog razloga prije pokretanja arbitraže, uvijek postoji mogućnost postizanja sporazuma i tužitelj se prije pokretanja arbitraže redovno obraća sa zahtjevom za postizanje sporazuma, što je i jedan od preduslova za pokretanje ICSID arbitražnog postupka.
U ovom slučaju sporazum je očigledno izostao.
Arbitražna odluka je primorala RITE Ugljevik da vrši isporuku 1/3 proizvedene električne energije tužitelju iz Slovenije, po određenoj cijeni. Nije nam poznato da li se RITE Ugljevik prije pokretanja arbitražnog postupka ozbiljnije bavio pitanjem isporuke električne energije Sloveniji, ali s obzirom na pokrenutu arbitražu neko je morao donijeti odluku prema kojoj zahtjev za isporuku električne energije nije osnovan. Cijeneći donesenu arbitražnu odluku, očigledno je da arbitražni postupci zahtjevaju daleko ozbiljniji pristup i ignorisanje opomene pred pokretanje arbitražnog postupka protiv Republike Srpske ili javnih preduzeća, trebalo bi da znači da postoji izuzetno čvrsta argumentacija na osnovu koje se sa velikom dozom izvjesnosti može očekivati uspješno okončanje arbitražnog postupka, u slučaju da isti bude pokrenut. Osim iznošenja u javnost tvrdnji o uspješnom okončanju arbitražnog spora, bilo bi dobro da RITE Ugljevik upozna javnost sa prethodno provedenim analizama, na osnovu čega je donesena odluka o odbijanju zahtjeva za isporuku električne energije Sloveniji, što je uzrokovalo pokretanje arbitražnog postupka? Da li neko stoji iza navedene odluke? Ko je zapravo savjetovao RITE Ugljevik da odbije zahtjev za isporuku električne energije i da se upusti u arbitražu?
U konkretnom slučaju, izostanak sporazumnog uređenja uzajamnih odnosa i odlaganje početka isporuke 1/3 proizvedene električne energije Sloveniji po određenoj cijeni, značilo je nastupanje brojnih štetnih posljedica koje su prethodno opisane, uz dodatne štetne posljedice koje će u određenom obimu gotovo sigurno nastupiti nakon potpunog okončanja arbitražnog postupka i vjetar u leđa za eventualne arbitražne postupke koji mogu uslijediti po osnovu spornih odnosa i određenih ulaganja u prijeratnom periodu.
U potpunosti je začuđujući zaključak prema kojem je okončanje arbitražnog postupka na opisani način povoljno za Republiku Srpsku?! Ostaje nam da se nadamo da će Republika Srpska u predstojećem periodu daleko ozbiljnije pristupiti predmetnoj problematici, na način koji će zaista doprinjeti efikasnijom rješavanju sporova i izbjegavanju nastupanja štetnih posljedica!
