LJUBIJA, U Rudnicima željezne rude ”Ljubija” ne gube vrijeme čekajući da saznaju ko će im biti većinski vlasnik. Vrijedno rade, doduše, ne sa rudom već – šampinjonima. 
Ako vam nije jasno kako se, i zašto, firma orjentisana na proizvodnju i plasaman rude bavi glijvama, niste jedini, ali – ima smisla.
I prije rata su se to radili i tako pronašli namjenu za rudarske tunele, nekadašnja, atomska skloništa. I odlično im ide. Za nešto više od godinu dana proizveli su preko 20 tona šampinjona. I to nije sve. Stigao je sertifikat pa se može i u izvoz.
“Mi smo u našim planskim dokumentima planirali između 130 i 150 tona proizvodnje šampinjona. I nastavićemo sa procesom standardizacije. Šampinjoni, uglavnom idu u eksport. Najviše je kupaca iz Hrvatske”, rekao je Stanko Bujković, direktor RŽR Ljubija.
I oni koji su došli da uruče prijeko potrebni sertifikat ne kriju da su pozitivno iznenađeni ”rudarskim šampinjonima”. Nije baš uobičajeno ali, kako rekoše, ako posao ide, što da ne?
“Jako nam je drago što smo tu jer firma slavi 100 godina postojanja i to je i nama čast i nadam se da će ovaj sistem upravljanja kavlitetom podići za jednu ljestvicu kompletno poslovanje”, kazao je Amer Čolan, iz sertifikacijske kuće TUV NORD.
Dok ne krene sa rudom, vjerovatno hoće. Jer od sjedenja i čekanja da se riješi pitanje kupca u RŽR-u nemaju ništa. Zato se, pored šampinjona, bave i proizvodnjom biomase.
I to ima smisla jer je to novi energent prijedorske Toplane. Na sve to, kuju se i novi planovi – proizvodnja šarana u nekom od napuštenih tomašičkih jezera u kojima se, nekada, ispirala ruda. ATV
