BANJALUKA, Nedavno su skoro svi mediji prenijeli vijest sa sjednice Vlade od 16. marta ove godine da opterećenjem društvenog proizvoda javnom potrošnjom od svega 35 % RS jedina u regionu prati prosjek EU.
Upravo je u ovoj vijesti sadržana sva životna opasnost naroda od ove Vlade.
Za Capital.ba piše: Doktor ekonomskih nauka Aleksa Milojević, Institut za društvene i ekonomske studije „IDES“ Bijeljina.
Dobre Vlade zarađuju, a loše se zadužuju i rasprodaju. Raste potrošnja, a smanjuje se proizvodnja što krivi sliku uspjeha. Ugodna potrošnja nasuprot mukotrpne proizvodnje je kratkoročno prihvatljiva za narod, ali s tim loše Vlade posebno računaju. Na horizontu ubrzanog narastanja dugova sve se jasnije pokazuje konačna slika propadanja privrede i masovne rasprodaje prirodnih dobara što završava u survavanju u provaliju neprolaznog kolonijalnog ropstva. Da bi se održale u mandatu, slabe Vlade se ubrzano zadužuju i rasprodaju, što upravo čini naša Vlada. Tako će provalija u koju će gurnuti svoj narod biti dublja. Tada u toj provaliji vođenje poslova preuzima inostrani faktor a narod u svojoj nemoći i krajnjem siromaštvu nemilosrdno raubuje vlastite prirodne resurse za tuđi interes. To je ono na čemu ova Vlada tako uporno radi.
Veoma uspješan i nepogrešiv metod oduzimanja snage vlastitoj privredi je u narastanju poreskog i tereta inostranih dugova. Ukoliko se to ne zaustavi domaća privreda ubrzano propada što je priprema da, u svom konačnom kolonijalnom obliku, to preuzme inostrani faktor.
Mora se priznati da se ova Vlada tu pokazala izuzetno uspješnom. Veliki dio puta već je pređen. Narod i privreda su već pod izuzetnim poreskim i kreditnim teretom. A tako se žestoko i uporno najavljuju nova zaduženja.
Zaradimo pola
Od 8,4 milijardi KM društvenog proizvoda (2008.) u domaćoj privredi se zaradi 4,4 mrd. KM ili 52 %. Druge 4 mrd. KM (48 %) je društveni proizvod drugih naroda koji se pripisuje našem društvenom proizvodu a odnosi se na: 2,2 mrd. KM potrošenih a neplaćenih roba (platni deficit), jedna milijarda KM radničkih doznaka. Ostalih 800 miliona KM se odnosi na poklone, donacije, subvencije, pomoći, plate diplomata i našeg osoblja koje radi kod stranaca utrošeni a neotplaćeni krediti i slično.
Ovo su dva skoro podjednaka dijela društvenog proizvoda koji su pod potpuno različitim poreskim teretom. Sav poreski teret pada na dio društvenog proizvoda koji se zarađuje u zemlji, dok drugi dio koji nam stiže iz inostranstva kojeg smo potrošili a nismo platili skoro i da nije ili je pod beznačajnim poreskim opterećenjem. Kada se ova dva potpuno različita ekonomska i poreska kvaliteta saberu i to posluži kao osnovica za obračun poreskog tereta slika se u potpunosti mijenja. Kada se iznos javne potrošnje od 3,3 mrd. KM (2008) stavi u odnos sa ukupnim društvenim proizvodom od 8,4 mrd. KM dobija se beznačajno opterećenje od 39 % što je osnovna poruka nedavne vijesti.
U stvarnosti sav teret javne potrošnje pada na domaći dio društvenog proizvoda od 4,4 mrd. KM što daje iznos opterećenja javnom potrošnjom od 75 %. To je prava slika tereta poreza i doprinosa kojeg podnosi naša privreda.
U tom iznosu (3,3 mrd. KM) još uvijek se samo manji dio odnosi na otplatu inostranih dugova, ali se ubrzano radi na novim zaduživanjima. Kada se uskoro teret javne potrošnje poveća i za taj dio svi su izgledi potpunog propadanja domaće privrede.
Najbolji način uništenja privrede i ekonomskog zarobljavanja, bez obzira odakle ono potiče je uvlačenje stanovništva i privrede u prekomjernu potrošnju i dugove. Slijedi nepodnošljiv poreski teret i propadanje.
Njemačka je (2006) ostvarila društveni proizvod od 2.307 mrd. Eura a za javnu potrošnju je utrošila 1.003 mrd. Eura. To daje opterećenje od 43 % što je približno i prosjek evropskog Zapada. Ovako mjereno opterećenje naše privrede javnom potrošnjom veće je za 74 % od prosjeka zapadno-evropskih zemalja. I sa tim teretima mi hoćemo u otvorenu konkurentsku borbu sa moćnim sa Zapada. To je ekonomska misao i ekonomski pogled naše Vlade.
Realni BDP 2,8 milijardi KM
U kolikom smo siromaštvu pokazuje sledeći podatak.
Inostrani društveni proizvod od 4 mrd. KM ne predstavlja naše bogatstvo. On nije „naših ruku djelo“. Potrošili smo ga i mora ćemo ga platiti za koji iznos ćemo umanjiti naše buduće bogatstvo. Zbog toga naše bogatstvo je samo u domaćem dijelu društvenog proizvoda od 4,4 mrd. KM (2008.). To je nominalan iznos uvećan za inflaciju. Kada se inflacija, kao materijalni gubitak, oduzme čiji je zbir u vremenu 2000. do 2008. godina 54 % dobije se realni društveni proizvod, mjeren cijenama u 2000.-oj godini, u iznosu od 2,8 mrd. KM. Po stanovniku to je nešto manje od 1.000 eura. Sa tim iznosom bogatstva nalazimo se na samom dnu evropskog a i svjetskog siromaštva.
I dok se već golim okom vidi kako narod obuzima tuga jer vidi da ubrzano tone u potpuno beznađe i prijeteče siromaštvo Vlada se služi falsifikatima i obmanama da bi se održala u mandatu, pokazala uspješnom i ostvarila svoje, vjerovatno samo njoj znane, posebne interese. Jedna od tih obmana i beskrupuloznih laži je i nedavna vijest o našoj tako niskoj javnoj potrošnji od svega 35 % učešća u BDP.
Prof. dr Aleksa Milojević
Komentariši