Otvaranjem tržišta rada zemalja EU, direktno ili posredno, došlo je do velikog odliva radne snage sa tržišta rada Bosne i Hercegovine. Razmjere odliva su takve, da se u rekordnom roku stanje do te mjere promjenilo da je teško pronaći kandidate za mnoga upražnjena radna mjesta.
U strukturi radnih mjesta, ako zanemarimo obične i polukvalifikovane poslove, sve manje je potencijalnih kandidata za zahtjevnije poslove.
Odlaskom (sa)radnika koji samostalno obavljaju radne zadatke na radnim mjestima, ostaje teško popunjivo radno mjesto u budućnosti.
Kada se uzme u obzir stepen organizovanja organizacija, u pravilu neuređen proces ljudskih resursa, za očekivati je da će odlaskom postojećih zaposlenih, u mnogim slučajevima zauvijek otići i znanje iz organizacija.
U poslednje vrijeme uočljive su aktivnosti udruženja poslodavaca da privole nadležne institucije da odobre i omoguće veći priliv radne snage iz inostranstva. Kako smo siromašno tržište rada, zainteresovane možemo očekivati iz najsiromašnijih država svijeta.
Zemlje okruženja Srbija i Hrvatska, pod velikim pritiskom stranih investitora, počeli su sa zapošljavanjem radnu snage iz Nepala, Filipina, Indije, Turske, … .
Koliko su dobro uredili zakonodavstvo u vezi zapošljavanja pomenute radne snage, saznaćemo brzo, čim se pojave prvi problemi (koji su neizbježni, a tiču se npr. zahtjeva radnika za spajanjem porodica, porasta kriminaliteta uslijed nedovoljnih primanja, zahtjevima za većom integraciijom u društvo,..).
Do sada nije postojao ozbiljniji interes nadležnih institucija za rješavanje ove goruće problematike.
Mnogim građanima BiH ponestaje strpljenje da se uredimo kao normalno okruženje za rad, pa bježe tražeći bolje za sebi i porodicu.
Organizacije/poslodavci koji ne budu u stanju da izvrše preuzete poslovne obaveze, postepeno će nestajati, posljedično bez posla ostaće mnogi.
Vrijeme je za pitanje najodgovornijim u društvu, kako ćete održati funkcionalnost tržišta rada?
Kakav god da je odgovor, potrebno je zbog budućnosti ovog prostora, ostanka njenih građana i organizacija, brzo donijeti i sprovesti teške, a kvalitetne odluke.
Autor: Miroslav Vukajlović direktor agencije Spektar
4 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu info@capital.ba
Demagog!
Ako sam dobro shvatio tekst, zaključak je da oni koji nisu otišli nemaju još puno vremena za odlazak, jer je propast već nastupila u oblasti posredovanja u zapošljavanju.
Miro ima zatebe posla na strugu u Svabii.
Demagogija i to jeftina. Prije par sedmica Drašković reče da ljudi stariji od 50 nisu za posla nije rekao je li za lapot ali ne bi me iznenadilo da jest. Radnici sa 50 nisu za posla a tajkuni sumnjive prošlosti su u osmoj deceniji sposobni?? Tajkuni su sve podredili sebi pa i državu i tržište radne snage imam prijatelja koji nije u cvijetu mladosti konobar je čitav život, tečno govori engleski kod mene je radio fizičke poslove uspješnije od nekih omladinaca (da se razumijemo nije imao učinak kao oni ali kad računam i greške više mi se isplatio on nego 25-togodišnjaci) i ne može naći posao. Ja sam konstruisao više desetina uređaja, proizveo više hiljada uređaja i zahvaljujući tome sam našao posao ali sam ga zadržao samo zato što još uvijek mogu dobro uprijeti i to ko zna dokad. Mi imamo “poslovnu elitu” vrlo sumnjivih sposobnosti a njihova nesposobnost se mora nečim kompenzovati obično jeftinim radom. Pošto je država samo njihov servis kad više ne pali “Ako nećeš ti ima ko hoće” onda će uvesti i Bangladeš samo da imaju zadovoljavajući profit. Moj sadašnji šef je bivši taksista i kad mi je rekao da radim posao za koji nisam kvalifikovan odbio sam i umalo nisam ofasovao otkaz. Hebes ti državu u kojoj taksisti odrđuju ko šta zna raditi da to tako može ne bi postojali Harvard, Prinston i ostali i nama je još i dobro kakvi smo i ima nama još do dna