Dakar: Cijene nafte i hrane pustoši Afriku

DAKAR , Kakao iz Afrike pravi čokoladu za cijeli svijet, njeno voće, povrće i riba su na stolovima širom planete, a njena nafta pokreće vozila i fabrike od Kine do SAD. Ipak, umjesto koristi od rastućih cijena sirovina, afričke države su teško pritisnute troškovima za gorivo i uvoznu hranu.
 
Očajnički pokušaji da se državnim parama ublaže udari cijena na potencijalno buntovno stanovništvo prijete da unište već krajnje napete budžete.
“Uvoznici nafte i hrane su veoma teško pogođeni ovim šokom, a uticaj na budžet je krajnje negativan”, izjavio je Rojtersu Aleks Segura, predstavnik Međunarodnog monetarnog fonda za Senegal.
Nezadrživi rast troškova života zateže društvenu napetost, izaziva proteste, štrajkove i nasilje od Maroka, Gvineje i Kenije do Južne Afrike.
Najteže je siromašnim državama sa velikim računima za uvoz goriva, od kojih su mnoge u zapadnoj Africi, jednom od najzaostalijih regiona najsiromašnijeg kontinenta.
Alarmirane protestima i neredima, vlade su požurile da ukinu ili smanje poreze, carinske namete i takse na uvoznu hranu i promet, u nastojanju da obore cijene.
U roku od samo nekoliko mjeseci, vlade su takođe povećale subvencije na hranu i gorivo da bi ublažile udar cijena na stanovništvo koje već troši veći dio svog mizernog prihoda na ishranu.
Neplanirane hitne mjere, uz svjetske cijene hrane i nafte daleko veće nego što je iko mogao da zamisli prije samo godinu dana, prave pustoš u državnim finansijama.
“Ovaj trend izbacuje budžet iz mehanizma”, žalio se prošlog mjeseca predsjednik Gane Džon Kufor, kada je obrazlagao paket mjera za suočavanje sa skokovima cijena.
Gana je, poput mnogih drugih afričkih zemalja, ukinula uvoznu carinu na rižu, pšenicu, kukuruz i jestivo ulje, smanjila je takse na niz naftnih proizvoda i povećala subvencije za elektičnu struju i državnu pomoć seljacima.
Gana, proizvođač kakaoa broj dva u svijetu i drugi najveći proizvođač zlata u Africi, viđena je kao jedna od najperspektivnijih ekonomija kontinenta i privlači rastuće zanimanje ulagača.
Ali, to nije zaštitilo zemlju od dvostukog šoka cijena hrane i goriva.
Mada Gana treba da počne sopstvenu produkciju nafte kroz dvije godine, Kufor kaže da se račun za uvoz petroleja vinuo sa 500 miliona dolara 2005. godine na 2,1 milijarde krajem prošle, a da se sada kreće ka sumi od 2,5 milijarde dolara.
Pritisak cijena hrane i goriva takođe potresa ekonomsku stabilnost država sjeverne Afrike, Tunisa, Maroka i Alžira, čije su privrede tradicionalno daleko čvršće od onih, mnogo siromašnjih, podsaharskih susjeda.
Sve tri zemlje su primorane da povećaju subvencije za osnovnu hranu da bi odžale društveni mir i izbjegle nerede.
MMF opominje da mnoge od hitnih mjera koje su preuzle afričke vlade ne samo da rizikuju neuravnotežen budžet, već ne postižu cilj – smanjenje cijena.
Sem u slučajavima gdje je cijene odredila država, gotovo je nemoguće garantovati da će sniženje nameta dovesti do pojeftinjenja, kažu ekonomisti.
Stanovištvo Senegala i drugih zapadnoafričkih država se žali da ne oseća nikakvo pravo smirivanje cijena.