NJUJORK, U današnje vrijeme prilikom kupovine računara više i ne razmišljamo toliko o hard disku. Sve što trebamo znati je koliki mu je kapacitet, ali nekad je priča bila sasvim drugačija.
Prvi sistem za skladištenje podataka izradila je kompanija IBM 1956. godine, koji je nosio ime IBM 305 RAMAC (Random Ačeš Memory Ačounting System).
Danas nijedan računar ne dolazi bez hard diska, ali budućnost nam je nešto drugačija. S S D (Solid State Drive) je sve češći sistem skladištenja podataka na laptopovima koji zauzimaju malo mjesta i manjih su kapaciteta, ali ipak smo svjesni kako ulazimo u eru cloud-a.
Kroz sljedećih nekoliko godina hard diskovi kakve danas poznajemo gotovo će nestati, a zamijeniće ih ŠD i skladištenje podataka u cloudu pomoću servisa kao što su Dropbox, Box, iCloud, a ne sumnjamo da će se pojaviti i brojni drugi.
Iako je RAMAC kompleksni uređaj koji je danas teško shvatiti nama koji živimo u eri mikroprocesora, pametnih telefona i tableta, ovaj sistem za skladištenje podataka imao je dvije nezavisne “ruke” koje su vertikalno pomicale 50 diskova dimenzija 24 inča.
Kapacitet takvog diska bio je 5MB, trebalo mu je oko 600ms da pronađe zapis a godišnji najam za korišćenje ovog glomaznog uređaja iznosio je 38.400 dolara. Prvi ovakav uređaj koristila je kompanija koja se bavila papirom Crown Zellerbać iz San Francisca sa ciljem da zapis na papirima zamijeni onim na disku.
RAMAC je prvi put službeno objavljen 13. septembra 1956. S media