SARAJEVO, Nekoliko hiljada bh. radnika, kojima su prekršena ljudska prava kada su od 1991. do 1995. godine otpušteni iz firmi u Hrvatskoj, umrlo je ne dočekavši da ostvare svoja radna prava, tvrdi Ramiz Mervan, predsjednik Udruženja građana UGOR.
Ovo udruženje okuplja oko 12.000 bh. državljana otpuštenih u Hrvatskoj, nakon decenija rada u ovoj zemlji.
Mervan kaže da neka prava umrlih radnika neće zastarjeti poput prava po osnovu privatizacije, koja će imati njihovi nasljednici, ali da neisplaćene plate, na primjer, nikada niko neće dobiti. Ističe da je, prema podacima Udruženja UGOR, oko 60.000 radnika bošnjačke i srpske nacionalnosti iz BiH otpušteno u Hrvatskoj, ali ih je pola umrlo, poginulo i iselilo, dok je najmanje njih 10 izvršilo samoubistvo.
“Vjerovatno će se naš broj još prepoloviti dok ne budu provedene mjere koje je tek nedavno usvojilo Vijeće ministara BiH, jer smo svi u trećoj životnoj dobi. Prvu inicijativu da nam država pomogne uputili smo još 2004. godine, a parlament BiH je 2005. godine zatražio od Predsjedništva BiH i Vijeća ministara da kroz bilateralne razgovore sa Hrvatskom pokušaju riješiti naše pitanje”, rekao je Mervan.
On ističe da ovim radnicima nije omogućeno ostvarivanje prava na državljanstvo, rad, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, otpremnine, materijalno zbrinjavanje za vrijeme nezaposlenosti. Napomenuo je da su uglavnom radili najteže poslove, a mahom su to bili građevinari i majstori metalne struke, te da su mnogi postali invalidi rada.
“Ljudi su tamo išli trbuhom za kruhom. Izgradili su Hrvatsku. Sada su ih stisle godine i zdravlje. Ja sam 28 godina radio u firmi ‘Monting’ Zagreb za montažu industrijskih postrojenja i projektovanje. Imala je 18.000 radnika. Nastradao sam na radnom mjestu i ostao bez posla. Sreća je da sam uspio regulisati svoj status. Penzioner sam”, kazao je Mervan, dodavši da je od 1993. godine na sudu u Hrvatskoj, ali još bez presude, te da je u takvoj situaciji još mnogo članova Udruženja. Muhamed Alkaz kaže da je nakon 20 godina rada u zagrebačkom “Hidroelektru” otkaz dobio 1991. godine uz obrazloženje da je samovoljno napustio radno mjesto iako mu je upravnik firme dao rješenje o godišnjem odmoru.
“Bio sam godinu u Rusiji na radu i firma me je poslala na odmor. Nakon sedam dana poštom sam dobio rješenje o otkazu. Došao sam u BiH, prijavio se na Biro, bio ovdje u ratu. Dva puta sam konvojem išao u Hrvatsku. Rekli su mi da nemam prava ni na liječenje, ni na plate i regres koji je trebalo da imam na godišnjem. Ali krivo mi je na našu vlast što ništa ne poduzima za nas”, ispričao je Alkaz.
Asim Ibrahimagić, pomoćnik direktora Agencije za rad i zapošljavanje BiH, najavio je da će do kraja juna biti urađena lista bh. radnika otpuštenih u Hrvatskoj, kako bi BiH mogla početi pregovore sa tom zemljom o rješavanju prava tih radnika i njihovom obeštećenju.
“To je prva od mjera Vijeća ministara BiH. U roku od 45 dana pozvaćemo objavama u medijima da se radnici koji nisu u udruženjima prijave. Imaju pravo na dio osiguranja od nezaposlenosti, mnogi su uskraćeni za plate i uskraćena su im prava po pitanju vlasništva, jer su bili dioničari, nije im upisan staž i uplaćeni doprinosi. Novčana pitanja ne mogu zastarjeti, tako da ako je neko od njih umro, potraživaćemo njegova prava, na koja pravo imaju nasljednici”, dodao je Ibrahimagić.
