Hrvatskoj za zapošljavanje “izgubljene generacije” 128 miliona evra

ZAGREB, Da više od pet i po miliona NEET-sa (not employed, not in education, not in training), kako u Evropi nazivaju nezaposlene mlade ljude, ne bi postali izgubljenom generacijom, Evropska komisija osmislila je program “Garancija za mlade” za koji je do 2020. osigurano šest milijardi evra, od kojih će Hrvatska, sada je već sigurno, dobiti oko 128 miliona evra.

Prvih nešto više od 60 miliona evra Hrvatska će moći povući iz Evropskog socijalnog fonda nakon što bude usvojen evropski budžet za petogodišnji period, što se očekuje tokom ovog mjeseca, a ostatak u sljedeće dvije godine, objasnio je u razgovoru za Hinu portparol Ministarstva rada i penzionog sistema Hrvatske Krunoslav Vidić.

Na nivou Evropske unije stopa nezaposlenosti mladih iznosi 23,5 odsto što znači da je bez posla oko 5,6 miliona ljudi u dobi od 15 do 24 godine. Nazvani su NEET-sima što je skraćenica od “not employed, not in education, not in training” (nisu zaposleni, ne školuju se, ne pripremaju za posao).

U Hrvatskoj je stopa nezaposlenosti mladih iznad 50 odsto, što znači da je među nezaposlenima svaka treća osoba između 15 i 29 godina.

“Garancijom za mlade” Hrvatska bi im trebala omogućiti da se zapošljavaju u roku četiri mjeseca nakon što dođu na biro, a do trenutka kada će se svakoj mladoj osobi moći ponuditi kvalitetan posao, nastavak obrazovanja proći će oko tri godine.

Do tada će se, ističe Vidić, provesti brojne reforme koje će se finansirati iz Evropskog socijalnog fonda sa oko 66,35 miliona evra, te sa dodatnih 61,82 miliona evra iz priključenog fonda Inicijativa za zapošljavanje mladih (ESF).

Kada se EU sredstvima doda sufinansiranje iz državnog budžeta, dolazi se do velike brojke od oko 144 miliona evra kojima će se do 2020. provoditi i finansirati “Garancija za mlade”, naglašava Vidić.

Savjet razradio 44 mjere za zapošljavanje

Iako se u “Garanciji” govori o mladima od 15 do 25 godina, jer tako mlade osobe u radnoj snazi prepoznaje Međunarodna organizacija rada i Evropskia kancelarija za statistiku, mnoge su države članice, pa tako i Hrvatska, odlučile “Garancijom” obuhvatiti i one koji su u dobi od 25 do 29 godina.

Kroz nekoliko sedmica Ministarstvo očekuje službenu informaciju hoće li se sredstva moći proširiti i na tu dobnu grupu. U slučaju da sredstva budu usmjerena samo na grupu od 15 do 25 godina, za one starije koristiće se sredstva iz državnog budžeta i ESF-a, kaže Vidić.

Zbog izrade mjera i njihovog provošenja lani je uspostavljen savjet od ukupno 17 različitih partnera koji je razradio 44 različite mjere koje obuhvataju reformske procese te programe i projekte koji će se provoditi, navodi Vidić.

Radi se o širokom rasponu detektiranih oblasti razvoja – od pružanja kvalitetnog savjetovanja o izboru karijere koje treba započeti još u osnovnoj školi, do usklađivanja sistema obrazovanja, posebno stručnog, sa stvarnim potrebama na tržištu rada, i to kroz prilagođavanje upisnih kvota. Mjerama je obuhvaćeno i osnaživanje sistema učenja na radnom mjestu, podsticanje nastavka obrazovanja u višem stepenu i povećanje kvalitete obrazovanja, uz što više praktičnog rada.

“Garancijom” se želi obuhvatiti što širi krug mladih nezaposlenih osoba, a prioritet su mladi s nižim kvalifikacijama i visoko obrazovani bez radnog iskustva, jer analize pokazuju da najteže dolaze do zaposlenja. Vidić kaže da Hrvatska treba osmisliti mjere, a na mladima je da se uključe, što se očekuje i od poslodavaca koje treba poticati na razvoj pripravničkih mjesta i primanje pripravnika, kako bi mladi u Hrvatskoj bili što konkurentniji na hrvatskom, ali i evropskom tržištu rada.

Lani je posredovanjem Zavoda zaposleno 54.847 osoba do 25 godina, što je 25,2 odsto od ukupno zaposlenih 217.179 osoba. Najviše mladih nezaposlenih do 25 godina, njih 81,2 odsto, ima srednjoškolsko obrazovanje, s osnovnim obrazovanjem ih je 8,4 odsto, a isto toliko je visoko obrazovano.

Cilj obrazovanja šira je od potrebe za pojedinim strukama

U izradi plana učestvovala je i Mreža mladih Hrvatske, a njezin član Nikola Buković ocjenjuje da je uz neke nedorečenosti plan dobar, ali je dobrano zakasnio.

Još 2010. predlagali smo osnivanje radne grupe koja bi izradila koncept za mlade, ali nažalost tek u jesen prošle godine krenulo se s izradom plana. Ipak, bolje ikad nego nikad, ističe Buković i dodaje kako problem tranzicije mladih iz obrazovanja na tržište rada nije nastao preko noći.

Govoreći o upisnim kvotama koje bi bile uslovljene tržišnim potrebama, Buković naglašava da svrha obrazovanja ima širu dimenziju od potrebe za pojedinim strukama.

Npr. ,sociolozi na razvijenom tržištu nemaju problema jer poslodavci itekako prepoznaju njihove kompetencije koje im mogu pomoći u podizanju proizvodnje, dok je kod nas to gotovo zanemareno, jer naše tržište to ne percipira.

Svoditi svijet obrazovanja i svijet rada na kvote je problematično, smatra Buković i ističe da se u rješavanje nezaposlenosti mladih trebaju uključiti svi, poslodavci, Vlada i šira društvena zajednica.

Profesor iz Instituta za društvena istraživanja Vlasta Ilišin kaže da mjere koje će pospješiti zapošljavanje mladih treba pozdraviti, ali one teško mogu biti efikasne dok uopšteno nema zapošljavanja. Kakve se mjere za zapošljavanje mladih mogu primijeniti kada se ne mogu zadržati ni postojeća radna mjesta, pita Ilišin.

Uz smanjenje profita zaposliti što više ljudi

Mjere od godine dana nisu rješenje, ali bolje išta nego ništa. Puno toga djeluje destimulirajuće, ali ankete kažu da mlade u Hrvatskoj još nije preplavio pesimizam, a veliku ulogu u tome ima i povezanost sa porodicom. Ima tu i tradicije, pa bez obzira na veliku nezaposlenost mladi žele osnovati porodicu i imati djecu, kaže Ilišin.

Moderna društva promovišu praksu da mladi budu što duže u obrazovnom sistemu, jer novi poslovi traže sve veću stručnost, a to je i način da ih se drži izvan tržišta rada.

Velika nezaposlenost ili slabo plaćeni povremeni poslovi ili poslovi na određeno vrijeme produbljuju sve više socijalne razlike. UVelikoj Britaniji, tvrde tamošnji sociolozi, te su razlike na nivou Viktorijanskog perioda, jer je omjer između najviše i najniže plate jedan prema 500, dok je u Italiji taj omjer jedan prema 200.

Upravo to raslojavanje podstiče priču o ljudskom dostojanstvu i zašto uopšte ljudi žive. Čovjek se mora realizovati kroz rad i od tog rada mora živjeti. Treba razmisliti o redistribuciji, odnosno da se uz smanjenje profita može zaposliti što više ljudi.

Ponovo će se, izgleda, trebati boriti za ideal “tri osmice”, za sigurnost radnoga mjesta, za minimalnu kvalitetu ljudskog života. Trebamo se svi pitati čemu služe napredak i tehnologija ako ne radimo za dobrobit zajednice, poručuje Ilišin.

“Garancija za mlade” izrađena je na iskustvima Austrije i Finske u kojima je nakon programa i ulaganja uvelike smanjena stopa nezaposlenosti mladih. U Austriji ona iznosi 8,7 posto.   Hina