BERLIN, Na finansijskim tržištima trenutno je prilično turbulentno stanje, što nije ništa novo, jer je kritičnih momenata u istoriji bilo mnogo.
Otkako ljudi imaju novac u rukama, bilo je špekulacija i berzanskih lomova. Na primjer, “kriza lala” u Holandiji u 17. vijeku kada su svi ulagali u lukovice lala sve dok nije došlo do kraha i dok mnogi nisu ostali bez igdje ičega.
Istoričar ekonomije Verner Abelshauzer sa Univerziteta u Bilefeldu pominje i mnoge primjere iz skorije istorije:
“Na primjer, kriza japanskog modela razvoja 1990. godine već je zaboravljena. Slom švedskog modela i tamošnja finansijska kriza 1990/91. Nekoliko godina kasnije uslijedila je azijska kriza takozvanih tigar-država (Tajvan, Tajland, Južna Koreja). Onda ponovo japanska kriza i na kraju kriza internet kompanija. Dakle, to su finansijske krize u relativno kratkom razmaku kojih se djelimično više ni ne sjećamo”.
Za istoričara ekonomije i sadašnja kriza samo je jedna od mnogih čije se posljedice osjećaju u cijelom svijetu.
Takvih kriza bilo je i u 19. vijeku – 1873. godine jedna od najvećih evropskih banaka, čije je sjedište bilo u Beču, morala je da obustavi berzansko poslovanje, što se osjetilo i na drugom kraju svijeta.
“Otkako postoji globalizacija, koja je počela u 19. vijeku, krah na jednom finansijskom tržištu, recimo u Beču 1873. godine, izazvao je slom u Berlinu, a slom u Berlinu doveo je do sloma u Njujorku. Dakle, ta povezanost je dobro poznata” – navodi Abelshauzer.
Međutim, sada su prvi put i države pogođene krizom na finansijskim tržištima i njihove mogućnosti djelovanja su ograničene, jer su i same prezadužene.
“To što države više nisu spasioci, nego su i same dio krize posljedica je izuzetne dinamike na finansijskim tržištima posljednjih godina”, smatra ovaj istoričar. Abelshauzer kaže da je neophodno zauzdati tržišta, moraju se postaviti granice špekulativnih poslova.
“Ako nema samoregulative, onda države moraju da preduzmu neke mjere”, smatra Abelshauzer.
Komentariši