RIM, Italija je u boljoj poziciji po pitanju upravljanja svojim dugom od nekih drugih velikih zemalja – npr. Japana, Velike Britanije, SAD-a ili Francuske, piše britanski The Economist .
Prevladava strah kako bi italijanski državni dug mogao uvesti krizu evrozone u novu fazu, što bi za članice značilo izbor između ukidanja evrozone ili sankcioniranja velikih transfera zdravih ekonomija posrnulima, a banke bi suočilo s pitanjem kako riješiti izloženost trećem najvećem svjetskom tržištu obveznica.
Kada se raspon na prinose između italijanskih i njemačkih obveznica krajem druge sedmice jula značajno povećao, te takva kretanja nastavila i tokom 11.jula i jutra 12. jula činilo se kako je došao trenutak za paniku. Otada su se tržišta smirila, i to s pravom, piše The Economist.
Od 24 promatrane zemlje Italija je prema opterećenju državnim dugom na desetom mjestu.
Ciklički prilagođen primarni fiskalni saldo opće države u Italiji, prema podacima OECD-a, iznosi 2,3% BDP. To znači da je saldo primarnog budžeta u suficitu, te da je trenutačna aktivnost države usmjerena na smanjenje javnog duga.
Potrebu za takvim djelovanjem možemo uočiti iz neto zaduženosti države prema kojoj Italija drži nezavidno treće mjesto sa neto dugom od 100,6% BDP-a. Prema ovom pokazatelju od Italije je u goroj situaciji samo Japan i Grčka.
Dakle, situacija u Italiji nije tako crna te je vidljiva želja države da svojim aktivnostima drži javni dug pod kontrolom.
U prilog tome ide i činjenica da je Italija prema službenom izvještaju Vijeća EU sa Summita EU-a održanog u četvrtak, 21. jula, dobila pohvale za nedavno prezentirani budžetski paket koji bi trebao omogućiti spuštanje budžetskog deficita na 3% BDP-a tokom sljedeće godine i osigurati uravnotežen budžet do 2014.
Međutim, sve dok tržišta ne dobiju jasan signal od evropskih vlasti da su spremne na sve kako bi zaštitile zajedničku valutu oscilacije kretanja prinosa na obveznice će i dalje biti prisutne. Bankamagazin
