Jeger: Privredu guše nameti

BEOGRAD, Dostavljanje prijedloga rebalansa budžeta parlamentu, koji treba da sadrži dogovoreni plan ušteda, ključna je aktivnost Vlade prije usvajanja novog aranžmana Srbije sa Međunarodnim monetarnim fondom – kaže za „Novosti“ šef Misije MMF za Srbiju Albert Jeger.
* Šta će se dogoditi ukoliko Vlada ne uspije da svede svoje troškove na planirani nivo?
– Ako planirana ograničenja potrošnje ne budu u dogovorenom obimu, moraće da bude odloženo usvajanje sporazuma sa Srbijom, što je predviđeno za sjednicu Borda izvršnih direktora MMF krajem mjeseca.
* Vlada Srbije u pripremi svih budžeta prethodnih godina isticala je u prvi plan investicionu potrošnju. Ali sredstva namijenjena investicijama, rebalansima, uglavnom su završavala u tekućoj potrošnji…
– Smatramo da je loše izvršenje investicionih projekata jedan od glavnih problema u Srbiji. To je, prije svega, posljedica činjenice da političari u Srbiji veću prednost daju tekućoj, nego investicionoj potrošnji. Osim toga, nedovoljno se planira i koordinira. U budućnosti bi u tome veću ulogu moglo da odigra Ministarstvo finansija. Očigleno je, takođe, da Srbiji nedostaje višegodišnji budžet za takve projekte, ali da glomazne procedure javnih nabavki treba da budu unapređene.
* Već sada iz ministarstava najavljuju da će nastaviti projekte po usvajanju rebalansa. Ima li uopšte prostora da određene institucije dobiju više novca?
– Apsolutno nema mjesta za opredjeljivanje bilo kakvih dodatnih sredstava. Naravno, ministarstva mogu preusmjeriti novac izdvojen za neke ranije planirane projekte na nove.
* Vjerujete li da najavljene mjere Vlade za poboljšanje likvidnosti privrede mogu spriječiti mogući kolaps tog sistema?
– Osnovni princip ovih mjera, a to je poboljšanje plaćanja iz budžeta svih nivoa vlasti, zvuči jako dobro. Ali djelotvornost tih koraka presudno će zavisiti od konkretizacije tih mjera, što još nismo vidjeli.
* Srbija je, prije skoro dvije godine, prihvatila da sprovede reforme penzionog, obrazovnog i prosvjetnog sistema prema preporukama Svjetske banke. Mislite li da će to ikada biti učinjeno?
– Vjerujemo da hoće, jer skoro da ne postoji alternativa tim reformama. U slučaju da se one ne sprovedu, težina javnih rashoda bi postala preveliki teret za privatni sektor, a to bi dovelo do gušenja ekonomskog rasta u narednim godinama.
* Koja je alternativa mogućem pooštravanju uslova za odlazak u penziju?
– Realno, dalje pooštravanje uslova za odlazak u penziju moraće da sačeka narednu Vladu. Takva reforma se ne može, gledano i tehnički, ali i politički, pripremiti u narednih nekoliko mjeseci, posebno u predizborno osjetljivom periodu. Ali ovaj problem neće nestati. Skoro sve države u Evropi prilagođavaju svoje penzione sisteme u skladu sa produženjem životnog vijeka.
* Kako komentarišete činjenicu da se, prema zvaničnim podacima, nezaposlenost u Srbiji popela na 22 odsto?
– Ti podaci su vrlo uznemiravajući i pozivaju na hitan plan akcije. Značajan problem je to što je zapošljavanje preskupo za poslodavca. Konkretno, postoji prilično širok konsenzus da su poslodavci u Srbiji pretjerano opterećeni, uključujući tu, na primjer, i nerazumno visoke otpremnine i ograničenje dužine ugovora na određeno vrijeme. Postoje i mnogi drugi, slični problemi sa zakonom i drugim propisima. Ali, nažalost, zasad je tempo reformi u ovoj oblasti mnogo sporiji nego što je neophodno da bi to dalo podsticaj realnoj ekonomiji.
* Ima li potrebe da se ponovo pravi neka vrsta dogovora sa matičnim bankama, a koje su vlasnice poslovnih banaka u Srbiji, o stepenu izloženosti ovom tržištu?
– To može biti jedna od opcija. U nekim, ključnim pitanjima Srbija je bolje pripremljena nego pred dolazak prvog talasa krize 2008. godine. Na primjer, banke se sada više oslanjaju na domaće depozite, a ne na finansiranje iz izvora matičnih banaka u inostranstvu. Takođe, prošle godine ojačan je pravni okvir za rješenje pitanja problematičnih banaka. Zbog toga vjerujemo da, za sada, ne postoje dovoljno snažni razlozi za sporazum poput onog koji je 2009. godine napravljen u Beču. Ali pod nekim okolnostima, takav dogovor opet bi se mogao uzeti u razmatranje.    
Dobar bankarski sektor
* Poslovne banke u Srbiji zadržale su tokom krize izrazitu likvidnost. Ima li smisla tražiti od njih smanjenje marži?
– Visoka likvidnost ne mora da podrazumijeva i visoke profitne marže. Takođe, visoke profitne marže se ne pretvaraju uvijek u visoke profite, posebno kada postoje očiti problemi sa lošim plasmanima. Srbija ima konkurentan i dobro regulisan bankarski sektor. Novosti