Ko ne plati na mostu, platiće u Bijeljini

BEOGRAD, Tragom priče da je Bijeljina danas, zbog povoljnijih cijena za građane Srbije, ono što je nekad bio Trst, te da se tamo masovno ide u kupovinu, reporter Pressa otišao je na lice mjesta i uvjerio se da to nije tačno. Iako je razlika u cijeni goriva od 23 do 25 dinara po litru, teško je naći pravu računicu da se ide preko Drine
Građanima Loznice i ostalih pograničnih mjesta isplati se da redovno tankuju rezervoare u RS. Ali vijesti da se i sve više Beograđana odlučuje za „bijeljinsku šoping turu” zvuče nevjerovatno. U to se uvjerila i naša ekipa, vođena računicom da ćemo s punim rezervoarom i kanisterom od 20 litara, koliko tolerišu naši carinici, uštedjeti barem 1.250 dinara. Uz drugu robu, za koju rekoše da je za četvrtinu jeftinija od one u Srbiji, nadali smo se da ćemo pokriti troškove puta i uštedjeti. A nismo.
Od Beograda dva putića
Bijeljina je od Beograda udaljena oko 140 kilometara i najbrže se stiže ako idete šidskim autoputem. Putarina do Kuzmina, odakle se skreće ka Srpskoj Rači i dalje ka središtu Semberije, u jednom pravcu je 250 dinara. Nešto jeftinije, pa čak i bliže je ako se isključite kod Sremske Mitrovice, pa nastavite prema Bogatiću i Badovincima. Putarina je 170 dinara, ali na tom pravcu ćete shvatiti mudrost one narodne „Ko ne plati na mostu, platiće na ćurpiji”. Naime, kod Badovinaca se u RS ulazi preko Pavlovića ćuprije, a prelaz je 120 dinara po vozilu. Naravno, u jednom pravcu! Uz to, računajte da ćete za put potrošiti još najmanje 2.500 dinara za gorivo, pa će vas ukupan transfer do Bijeljine koštati mnogo više nego što vam je ušteda na cijeni benzina natočenog u Bosni.
Preostaje da se „vadite” na drugim proizvodima, ali se ni tu nećete previše usrećiti. Istina, pojedina roba je znatno jeftinija, ali su cijene drugih artikala iste, pa čak i veće, tako da vam je potrebno i dobro poznavanje tržišnih prilika sa obe strane granice. Tako, na primjer, „arijel” prašak u Bijeljini je 992,50 dinara, skoro 200 dinara skuplje nego u beogradskom „Tempu”. Slično je i sa drugim proizvodima.
U tržnom centru „Fis”, jednom od popularnijih odredišta naših građana, kažu da se nakon novog poskupljenja goriva u Srbiji promet povećao, ali da je to još daleko od potrošačke groznice. Trgovac Miodrag Jakovljević kaže da se kupci iz Srbije uglavnom zanimaju za sanitarije i namještaj, dečju garderobu i opremu za bebe, ali gužvi nema.
Bijeda s obe strane granice
– Nema gužvi, jer nema ni novca – kaže nam Smiljana Aleksić iz Crne Bare, koja završava kuću pa upoređuje cijene potrebne opreme. – Bijeda je sa obe strane granice. Nešto je ovde jeftinije, nešto skuplje, ali mi se isplati da dođem jer ne živim daleko. Da dolazim iz Beograda ili Novog Sada, svakako ne bih imala računa.
Kada je riječ o hrani, podatak da su pojedini srpski proizvodi ovde jeftiniji čak i od onih u samoj Srbiji samo je djelimično tačan. Tako je, na primjer, 200 grama „grand” kafe u bijeljinskom „Maksiju” 2,19 KM (119,50 dinara), dok je u „Tempu” deset dinara skuplja. Međutim, ulje „vital”, koje je u „Tempu” 86,50 dinara, u Bijeljini košta čak 105,5 dinara. Slično je i sa drugim proizvodima, pa ćete pojedine artikle naći jeftinije, a druge znatno skuplje. Time pada u vodu objašnjenje tamošnjih trgovaca da su cijene srpskih proizvoda niže u RS zbog manjih trgovačkih marži.
Zaključak je da se mnogo toga može kupiti jeftinije, pod uslovom da se naoružate strpljenjem i dobro protegnete noge. Uporna potraga će vas vjerovatno dovesti do povoljne robe, ali ćete to uspjeti i u bilo kom drugom srpskom gradu. A kada je već tako, zašto biste potezali na dalek put?  Press