BEOGRAD, U zemunskom pogonu Industrije obuće „Beograd“, gdje je donedavno bilo sjedište te fabrike koja potiče iz 1923. godine, u bivšoj Tvorničkoj, a danas ulici Aleksandra Dubčeka, u adaptiranom štanceraju i proizvodnoj hali odvija se rijaliti program, trenutno „Maldivi“, prije toga „Parovi“ televizije Hepi.
Objekte te fabrike novembra prošle godine za 7,4 miliona evra kupila je firma „Invej“ Predraga Rankovića Peconija, u čijem vlasništvu je i televizija Hepi. Međutim, radnici kojima se duguje za plate iz 2001. i 2002. godine nisu od toga dobili ni dinara, zato što, kako kažu u Agenciji za privatizaciju Srbije, nije prodato preduzeće koje je inače u restrukturiranju, već samo dio imovine.
– Na jesen će biti gotov konsolidovani finansijski izvještaj za Industriju obuće „Beograd“ i tek tada će se znati kako će biti isplaćeni povjerioci, među kojima su i zaposleni – navode u Agenciji koja je prodala zemunski pogon.
„Invej“ prema kupoprodajnom ugovoru nije preuzeo i zatečene obaveze zato što je država prodavala imovinu, a ne preduzeće kao pravno lice.
Radnicima se duguju plate iz marta i aprila 2001. godine i od januara do juna 2002. godine, koje je trebalo da dobiju na osnovu ugovora o vansudskom poravnanju koji su potpisali 5. novembra 2002. godine sa tadašnjim, ali i današnjim generalnim direktorom fabrike Dragišom Anisijevićem, uz prethodnu saglasnost Upravnog odbora.
U iščekivanju da im se za njihov rad plati prošlo je devet godina i potraživanje je zastarjelo za sud. Slađana Jovanović, bivša radnica tog preduzeća, još se nada da će dobiti 30.797 dinara, što je bila njena bruto zarada za čak sedam mjeseci rada. Fabrika je u to vrijeme imala oko 1.800 radnika, a danas ih je 250.
Kako piše u kupoprodajnom ugovoru koji su 2. novembra prošle godine potpisali Vladislav Cvetković, direktor Agencije za privatizaciju, i Verica Spasić, direktor „Inveja“, prodata je „nefunkcionalna imovinska cjelina“, a to je najveći dio onog što je nekada činilo tu fabriku. Tako je „Invej“ postao, kako piše u ugovoru, vlasnik upravne zgrade sa tri sprata od 2.447 kvadrata, štanceraja smještenog u dvospratnoj zgradi sa 2.865 kvadrata, dva magacina od 1.832 kvadrata, proizvodne hale koja se prostire na 2.756 kvadrata, pogona PVC od 2.064 kvadrata, prodajnog sektora sa 920 kvadrata, objekta računovodstva od 715 kvadrata, stare kotlarnice, trafo stanice, vodotornja, šupe za vozila, automehaničarske radionice, kao i dodatnih magacina površine 2.393 kvadrata – sve ukupno čak 15.572 kvadrata.
Ranković je dobio i pravo korišćenja građevinskog zemljišta od 21.717 kvadratnih metara, koje može da konvertuje i da gradi stanove.
I Beobanka u stečaju je odranije imala hipoteku prvog reda nad objektima u Zemunu, a „Invej“ hipoteku drugog reda.
Agencija za privatizaciju je odluku o restrukturiranju fabrike donijela februara 2005. godine, da bi koji mjesec kasnije već bio potpisan ugovor između „Inveja“ i tog preduzeća, koje na osnovu pozajmice koju dobija od „Inveja“ daje zalog na sve objekte fabrike u Zemunu.– Prošle godine, prije nego što smo prodali pogon u Zemunu, Industrija obuće i „Invej“ usaglasili su potraživanja na 440 miliona dinara, u šta je uračunata i kamata na dugovanje od 2005. godine. Pozajmicu su obezbedili hipotekom, zašto baš od „Inveja“, to direktori fabrike znaju – kažu u Agenciji za privatizaciju Srbije.
U toj državnoj agenciji tvrde i da ne postoji bilo kakva prepreka da povjerilac preduzeća koje se prodaje kupi tu istu firmu. Dragiša Anisijević, direktor Industrije obuće, čije je sedište danas u pogonu u Kumodraškoj ulici u Beogradu, tvrdi da su od „Inveja“, u vrijeme dok je bio njihov zakupac, pozajmili 2,5 miliona evra jer nijedna banka nije htela da im odobri kredit. On kaže da su za traženje pozajmice i davanje hipoteke imali saglasnost Agencije za privatizaciju Srbije, gdje su potvrdili da preduzeće nije ništa uradilo bez konsultacije sa njima.
Obećanja
Direktor Anisijević ističe da se radnicima duguje milion evra i da će svi biti isplaćeni od sredstava dobijenih prodajom pogona u Zemunu, i to vjerovatno u toku ove nedjelje. Jedini komentar službenika Agencije za privatizaciju na ovu direktorovu tvrdnju bio je da ne treba davati nerealna obećanja. Kako saznajemo, male su šanse i da Industrija obuće uopšte bude privatizovana, bar ono što je od nje ostalo, jer još uvijek nema zainteresovanih kupaca. Pravda
