Miris lavande sa daruvarskih polja proširio se do Banjaluke

BANJALUKA – Nekada davno živjela je djevojka nestvarne ljepote, a mnogi mladići željeli su njenju pažnju i ljubav. Nažalost, među njima bila su i dva razbojnika, koji se nisu zaustavili na djevojčinom odbijanju udvaranja, te su je jednom prilikom presreli i htjeli uzeti njenu ljubav na silu.

Kada su joj strgli odjeću s tijela, djevojka se od stida okrenula ka zemlji i zaplakala. A tamo gdje su njene suze dotakle zemlju, počelo je da niče bilje prekrasnih ljubičasto-plavih cvjetova, te se proširilo tako da je obavilo i skrilo djevojčino tijelo. Mladići su se, vidjevši to, uplašili i pobjegli.

Ova mediteranska legenda koja pripovijeda o tome kako je nastala lavanda i danas nosi sa sobom vjerovanje da djevojka koja uz sebe ima ovo cvijeće ili pak miriše na lavandu može da bude spokojna.

“Plavim zlatom”, kako danas zovu lavandu, diči se Provansa, odnosno jug Francuske, čija su polja ove mirisne mediteranske biljke u davna vremena bila inspiracija za umjetnike poput Vinseneta van Goga, Pabla Pikasa i Pola Sezana.

Međutim, da nasadi lavande nisu karakteristični samo za Mediteran, predjele uz more i Francusku, dokazale su sestre Milka Ječmenica i Zora Godina, koje su u kontinentalnom dijelu Hrvatske, tačnije u Daruvaru, na starom porodičnom imanju zasadile lavandu.

“Sestra i ja smo, da ne bi napustile očevo imanje na kojem smo odrastale, a koje nam je ostalo u nasljedstvo, odlučile da posadimo neku biljku koja nas ne bi puno opterećivala, oko koje ne bismo imale posla tokom cijele godine, jer sestra živi u Zagrebu, a ja u Banjaluci. Raspitale smo se i došle na ideju da to ude zdrava lavanda, odnosno angustifolia. Prije zasada zemljište na porodičnom imanju je moralo biti ispitano da vidimo da li je pogodno za uzgoj biljke. Odnijeli smo zemlju na ispitivanje i dobili potvrdu da ova vrsta lavande može uspijevati na našoj zemlji”, prisjeća se početka uzgoja lavande gospođa Milka Ječmenica.

Kako navodi, prije šest godina na imanju je zasađeno 5.000 sadnica ljekovite lavande, kojoj je rok trajana 30 godina, a sestre tri godine od zasada nisu imale velikog profita.

“Tada smo odlučili da kupimo svoj destilator, te smo zaokružili proces proizvodnje lavande – od zasada do destilacije eteričnog ulja. Kada smo vidjeli da je ulje koje dobijamo kvalitetno, počeli smo raditi i druge proizvode – melem, soli, macerat (nerafinisano i hladno cijeđeno ulje), dezodoranse, sapune, meleme za usne, čaj, liker… Lavanda angustifolia je jako ljekovita, te eterično ulje dobijeno njenom obradom može ići direktno na ranu, a uspješno pomaže i kod glavobolje i nesanice”, pojašnjava Ječmenica.

Berba lavande karakteristična je za jun ili jul, a neke vrste ove biljke dočekaju i septembarsku berbu.

“Kada berba lavande dođe na red, to radimo ručno i ne bismo stigli sve sami, te plaćamo žene koje nam pomažu. Berba mora da se završi u danu, najkasnije dva dana, da ne bi dugo stajala u jutenim vrećama i tako se uparila. Lavandu siječemo po starinski, srpom, da se ne bi osipala. Onda je ostavimo na njivi, na grmu s kojeg je posječena do predveče. Zatim je stavljamo u jutene vreće i nosimo na dalji proces obrade, odnosno na destilaciju”, opisuje Ječmenica proces berbe lavande.

Ova penzionerka vedrog duha kazuje da je preduslov za početak proizvodnje, ali i prodaju proizvoda od lavande, bilo registrovanje djelatnosti, za šta je bila zadužena sestra Zora. Sestre danas posliju kroz Obiteljsko poljoprivredno gazdinstvo “Zora” i samo one prodaju svoje proizvode.

Proizvode od lavande s njihovog imanja sestre, kojima i njihovi muževi pomažu u ovoj djelatnosti, prodaju po sajmovima kako u Hrvatskoj, tako i u BiH.

“Naše cijene nisu visoke, ako se uzme u obzir da su eterična ulja jako skupa. Ali pošto mi radimo sve, od sadnje, preko destilacije i spravljanja samih proizvoda, nisu nam cilj bile visoke cijene. Zarada nije velika, ali zadovoljni smo, s obzirom na to da smo penzioneri, ova djelatnost nam dopuni kućni budžet i dovoljno nam je”, skromna je Ječmenica.

Ističe da je trebalo vremena da njihovi proizvodi, koji se danas sve više traže, a koje rasprodaju od jedne do druge sezone berbe lavande, postanu prepoznatljivi na tržištu, odnosno da se kupci uvjere u kvalitet.

“Kroz sve ove godine rada ono što je najvažnije i ono što nam imponuje je da imamo kupce koji nam vjeruju i koji se vraćaju našim proizvodima”, govori nam Milka, baš u trenutku kada njenom štandu prilazi kupac, djevojka koju poznaje, da bi za sebe kupila eterično ulje lavande i druge proizvode od “plavog zlata” kao poklone dragim ljudima u ovo praznično vrijeme.

Zahvaljujući radu i trudu Milke i Zore, magična boja i opojni miris lavande se sa daruvarskih polja proširio od Slavonije i Baranje, preko Istre, Zagreba, do Banjaluke. Kako Milka navodi, porodice Ječmenica i Godina ne planiraju proširivati zasade u svojoj daruvarskoj Provansi, jer im je važno da pored posla imaju vremena da se druže s porodicom i prijateljima. Nezavisne novine