VAŠINGTON, Potencijalni gubici banaka i drugih finansijskih organizacija u SAD, Evropi i Japanu dostići će do kraja 2010. ukupnu vrijednost od 4,1 bilion (hiljadu milijardi) dolara, procjenjuje se u objavljenom izvještaju Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).
U tu sumu su uključeni već zabilježeni gubici od bilion dolara, navedeno je na sajtu MMF-a.
U polugodišnjem “Izvještaju o globalnoj finansijskoj stabilnosti” (GFSR), MMF ocjenjuje da će gubici kreditnih organizacija širom svijeta nastaviti da rastu i da je potrebna široka akcija na globalnom nivou da bi se oživjelo tržišno povjerenje.
Oko dvije trećine navedene sume od 4,1 bilion dolara obuhvatiće otpisana sredstva banaka, a ostatak će ići na teret penzionih fondova, osigurajvajućih organizacija i drugih finansijskih kompanija, naglašava se u GFSR.
Finansijski sektor SAD, Evrope i Japana sada raspolaže kapitalom u vrijednosti od 58 milijardi dolara.
Samo američka finansijska industrija će biti prinuđena da otpiše oko 2,7 biliona dolara takozvanih loših kredita, prema prognoziranih 2,2 biliona u januaru ove godine, navodi se u izvještaju.
Prognozirana vrijednost otpisanih kreditnih sredstava u SAD obuhvata približno deset odsto ukupnog kapitala sa kojim raspolažu američke banke i druge finansijske organizacije.
Već zabilježeni i novi otpisani dugovi jako će otežati poslovanje banaka i drugih kreditnih organizacija, ističe se u izvještaju MMF-a i ukazuje na zabrinutost investitora u pogledu obezbjeđenja priliva novih kapitalnih sredstava i profitabilnosti u poslovanju finansijskog sektora.
Banke će posebno imati velike teškoće u nastojanjima da osiguraju budući priliv privatnog kapitala, navodi se u GFSR i ukazuje na dva moguća scenarija rješavanja tog problema.
Prema prvom scenariju, kapitalna “injekcija” za banke u SAD i Evropi, od ukupno 875 milijardi dolara, trebalo bi da se osigura kroz takozvane leveridž operacije (maksimiziranje postojecih izvora u cilju sticanja najveće moguće dobiti).
Američke banke bi od navedene sume trebalo da kraja iduće godine da dobiju oko 275 milijardi dolara, a bankarska industrija u zoni evra 375 milijardi, dok bi bankama u Velikoj Britaniji pripalo 125 milijardi, a bankama u brzo rastućim evropskim privredama van zone evra oko 100 milijardi dolara.
Prema drugom scenariju, banke možda neće morati da povećaju kapital u navedenim iznosima i u tom slučaju neke njihove hartije od vrijednosti mogle bi da se pretvore u prioritetne dionice i obične akcije, ili da budu i neka vrsta implicintnih garancija za ranije dobijene vladine kredite za pokrivanje gubitaka.
Procjenjena kapitalna injekcija za bankarsku industriju u SAD i Evropi zasnovana je na prognoziranim gubicima tog sektora od 2,8 biliona dolara do kraja iduće godine.
U izvještaju se posebno ukazuje na činjenicu da su u tekućoj finansijskoj krizi najviše pogođene istočnoevropske ekonomije i da veze između bankarskih sistema u tim zemljama i zapadnoevropske finansijske industrije izazivaju sve veću zabrinutost stručnjaka.
Banke iz zapadne Evrope bi, naime, u kriznim uslovima mogle da smanje fondove za pokrivanje gubitaka svojih filijala u istočnoj Evropi, čije loše poslovanje može bitno poremetiti poslovne rezultate njihovih matičnih banaka.
U izvještaju se ukazuje, osim toga, na odluku samita Grupe 20 najrazvijenijih i zemalja u naglom usponu, održanog 2. aprila u Londonu, da se kreditni potencijal MMF-a utrostruči, na ukupno 750 milijardi dolara da bi se prevazišle posljedice krize u najteže pogođenim zemljama.
MMF kao jednu od nužnih mjera za buduću stabilizaciju bankarskog sistema preporučuje, u svojoj najnovijoj analizi, stalno uvećanje kapitalnih ulaganja u cijeli finansijski sektor, uz istovremeno “čišćenje” banaka od takozvanih toksičnih hartija od vrijednosti.
U nekim slučajevima bi vlade, imajući u vidu da raspolažu djelimičnim ili potunim vlasništvom nad akcijama banaka, trebalo da iniciraju proces njihove potpune restrukturizacije i efikasnijeg poslovanja.
Važno je u tom procesu da napori vlada uvijek budu usmjereni u pravcu povratka privatnog vlasništva nad bankama i drugim ugroženim finansijskim organizacijama u što je moguće kraćem vremenskom perodu, ističe se u analizi MMF-a i zaključuje da će bez takvog pristupa konačan cilj – stabilizacija finansijskog sistema i povratak na održiv ekonomski rast – biti teško dostižan.