LJUBLJANA, Slovenački premijer Borut Pahor i srbijanski predsjednik Boris Tadić su juče naveče podržali ideju o osnivanju zajedničke poslovne firme u kojoj bi poslovno sarađivale slovenačke, srpske i hrvatske željeznice.
Pahor je nakon neformalnog susreta s Tadićem na privatnoj večeri u kraju Goriška brda na zapadu Slovenije rekao da bi cilj zajedničke firme triju željeznica povećanje konkurentnosti na panevropskom koridoru deset, naročito u pogledu teretnog prometa. Pahor i Tadić izrazilo su zadovoljstvo i dogovorom Slovenije i Srbije prema kojemu će njihov bilateralni sporazum o socijalnim pitanjima stupiti na snagu 1. novembra ove godine, te omogućiti redovnu isplatu penzija i drugih primanja koje su državljani jedne države stekli u drugoj. Hina
2 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu info@capital.ba
Kako su Slovencima sada preko potrebne željeznice Srbije. Možda će im trebati i sirovine /voće, povrće, žito, i sl/ pa da nam prodaju gotove proizvode. Đesi Đuka kad je muka.
Na slovence sam kivan i nikada im neću zaboraviti poniženje, zbog slanja one srpske djece iz JNA za Srbiju u gaćama, ali je činjenica da je Kučan bio zagovornik Jugoslavije kao konfederacije, što da je prihvaćeno je moglo značajno smanjiti i prolivanje krvi i sve ostalo, uključujući i interes za poslovnu saradnju željeznica, avio prevoznika i drugih sistema i ukupne poslovne saradnje privrednih subjekata.Istovremeno, uspostava konkurentnog koridora deset, postavlja pitanje opravdanosti modernizacije željeznica RS koje time postaju “ŠKLJ” koridor, odnosno lokalni prirepak, a to dalje znači, ako bude razumna politička elita da će značajna sredstva moći usmjeriti u nešto pametnije.Vezano s tim nije isključeno da će slično se desiti i sa auto-putem “bratstva-jedinstva” da kroz javno privatno partnersto sve tri države (SLO,CRO,SRB) ustupe koncesije i time obezbjede da koncesionar sa nesmetanim i jeftinim korišćenjem ovog autoputa umanji i onako sumljivu opravdanost paralelnog autoputa Gradiška-Banja Luka-Doboj.Nije jednostavno stvarati zaključke o značenju ovakvih stvari za RS, ali je sigurno da će imati veliki značaj i da trebaju imati uticaja na strateške odluke buduće vlasti, ma ko ona bila.