ZAGREB, Obvezni penzioni fondovi (OMF) na domaćem tržištu kapitala nemaju u što ulagati. Iako se čini da bi ovaj zaključak mogao biti donekle pretjeran, realna situacija je zabrinjavajuća. Pored 17 dionica koje kotiraju u Službenom tržištu Zagrebačke berze, kad bi penzioni fondovi u ovom trenutku željeli ostvariti inicijalno ulaganje na Redovnom tržištu, smjeli bi kupiti dionice samo 21 izdavatelja. Prema dostupnim podacima o deset najvećih dioničara, OMF-ovi među tim kompanijama imaju udjele u njih sedam.
Stroga pravila
Hanfin pravilnik o dodatnim kriterijumima ulaganja i investicionim ograničenjima penzionih fondova propisuje da se imovina penzionog fonda može ulagati u dionice kompanija koje u trenutku sticanja imaju početnu tržišnu kapitalizaciju veću od 750 miliona kuna. Tom kriterijumu udovoljava već spomenuta 21 dionica, dok je “zlatne” 2007. čak 57 kompanija tadašnje kotacije Javnih dioničkih društava (JDD) imalo tržišnu kapitalizaciju višu od 750 miliona kuna. Današnje redovno tržište ZSE ima gotovo jednake zahtjeve za transparentnost kao i nekad kotacija JDD-a. “Spomenute odredbe bi se trebale promijeniti tako da su ograničenja zadana u relativnom omjeru, a ne u apsolutnom broju jer su po važećim propisima penzioni fondovi prisiljeni prodavati dionice na hrvatskoj berzi u trenutku kad cijene na tržištu imaju silazni trend, utičući tako na njihov daljnji pad”, poručili su iz Erste Plavog fonda. Ističu kako ne bi trebalo uslovljavati prodaju takve imovine koju im je bilo dopušteno kupiti. “Ograničenja bi se trebala odnositi samo na mogućnost kupovine”, zaključuju u tom fondu. Međutim, u Fima obveznicama tvrde suprotno. “Iako tvrtke visoke tržišne kapitalizacije možda ne garantuju najveće prinose na berzi, njihova veličina i dokazana stabilnost poslovanja ih čini sigurnijim na dugi rok, što je osnova za investiranje institucionalnih investitora kakvi su penzioni fondovi, stoga je takva regulativa potrebna”, poručuju u tom investicionom društvu. Da su sadašnja pravila vrijedila i prije dvije godine, OMF-ovi bi mogli ulagati i u, na primjer, ACI (Adriatic Croatia International club), koji je imao tržišnu vrijednost od 1,3 milijarde kuna, a danas vrijedi tek 344,3 miliona. Isto tako OMF-ovi bi tada mogli ulagati i u Arenaturist, koja je imala tržišnu kapitalizaciju od čak 1,1 milijardu kuna, što je gotovo deset puta više nego danas.
Slaba ponuda
Kad se malo pobliže analizira vrijednost kompanija čije dionice kotiraju na redovnom tržištu, primjećuje se kako ponuda zapravo nije visoka. Iako je, nominalno, riječ od 21 izdanju, realno gledajući, mogućnost ulaganja je mnogo manja. Čak osam izdanja ima vrlo malo (manje od 10 posto) dionica u slobodnoj prodaji. Najmanje ih imaju Erste & Steiermärkische banka u kojoj većinski vlasnici drže 96,1 posto te Lura u kojoj B.S.A. International drži 93,7 posto. U ostalim kompanijama velik udjeli nalaze se u državnim rukama. Država je prisutna kroz Centralni ured za upravljanje državnom imovinom, Agenciju za osiguranje štednih uloga, Fond za privatizaciju (HFP) i Fond za penziono osiguranje. Time, na primjer, kontroliše i 99,2 posto Croatia Airlinesa koji ima tržišnu kapitalizaciju od 788 miliona kuna. Budući da se tom dionicom od januara trgovalo samo 17 dana, a najviše je trgovano sa 69 dionica dnevno, razumljivo je nepostojanje interesa fondova. Isto tako tu je i Belje u kojem Agrokor i HFP drže 90,5 posto udjela, kao i Luka Rijeka u kojoj država ima u vlasništvu 85,1 posto. Iako se spominjalo ublažavanje regulative, očigledno za sada još neće biti ništa od toga. No brojke daju surovu sliku da je čak i nominalna solidna mogućnost za ulaganjem, realno vrlo mala, što svakako šteti fondovima. Poslovni
Komentariši