NJUJORK, Armija nezaposlenih daje ljudski lik ekonomskoj krizi.
Od svega što je u vezi sa finansijskom krizom, visoka nezaposlenost širom svijeta najvidljiviji je pokazatelj potrebe za hitnim ekonomskim oporavkom.
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) upozorila je, stoga, krajem nedjelje svjetske vlade da se što prije suoče sa dugoročnom nezaposlenošću, koja posebno pogađa mlade. Dok se svjetska ekonomija usporava, broj nezaposlenih porastao je za 13 miliona u odnosu na vrijeme prije krize.
U svijetu je danas 205 miliona ljudi bez posla. Oko polovine zaposlenih u svijetu, što je više od milijardu i po ljudi, međutim, prema podacima Međunarodne organizacije za rad iz 2009. godine, radi na “ranjivim” radnim mjestima. Oni su ili samozaposleni, ili rade u loše plaćenim porodičnim poslovima.
Posebnu kategoriju “beznadežnih” čine dugoročno nezaposleni, kojima se sa svakim narednim danom bez posla umanjuju šanse da ga ikada nađu. U SAD se čak za 10 odsto u posljednje četiri godine povećao broj dugo nezaposlenih – oni sada čine gotovo trećinu od ukupnog broja Amerikanaca bez posla.
– Ovo ima ozbiljne političke implikacije, od kojih nije pošteđen ni predsjednik SAD, Barak Obama, koji rizikuje da izgubi i sopstveni posao snova zbog nesposobnosti da otvori nova radna mjesta – primjećuje britanski nedjeljnik “Ekonomist”.
Kada je Obama ušao u Bijelu kuću, nezaposlenost u SAD-u je bila osam odsto, da bi se danas, sa približavanjem predsjedničkih izbora za koje se ponovo kandidovao, izdigla iznad devet odsto, neprijatno asocirajući na vrijeme velike depresije iz prošlog vijeka. Preko Atlantika, situacija je još dramatičnija.
U krizom poljuljanoj evrozoni, poslovi, žrtvovani zbog mjera štednje posebno u javnom sektoru, izveli su desetine hiljada ljudi na proteste, od kojih se mnogi ne smiruju, poprimajući na momente opasne tonove nasilja. U Španiji je više od 20 odsto nezaposlenih, u Irskoj gotovo 15 odsto, Slovačkoj preko 13, Portugalu preko 12 odsto.
Izvan svijeta najrazvijenijih država, inače najviše pogođenih rastom nezaposlenosti, i „Arapsko proljeće“, tokom koga je svrgnuto nekoliko režima, dijelom je inicirano ogromnim brojem mladih, nezaposlenih ljudi. Čak i u rastućim ekonomijama Kine i Indije, u kojima su mnogi došli do posla zahvaljujući seobi biznisa sa Zapada na Istok, sada raste zabrinutost zbog nedostatka pristojnog zaposlenja, posebno za mlade. Obje zemlje imaju stotine miliona onih koji žive u teškom siromaštvu, posebno u seoskim sredinama, za koje je zaposlenje jedina nada da se spasu od bijede. Nada, koja je, čini se, na njihovoj strani.
Tehnološke inovacije i globalna povezanost, naime, više od aktuelne krize, dugoročno mijenjaju sliku svjetskog tržišta rada. Stoga su očekivanja stručnjaka da će nezaposlenost da ostane relativno visoka u bogatim ekonomijama, dok će imati tendenciju snižavanja u siromašnijim državama.
Nobelovac Majkl Spens u američkom časopisu “Forin afers” precizira da u najrizvijenijoj svjetskoj ekonomiji, SAD-a, globalizacija nije gotovo uopšte uticala na radna mjesta u vladinom i sektoru zdravstva. Ali zato se sektorima namijenjenim globalnom tržištu, situacija znatno mijenja.
– Dugo su SAD, i u određenoj mjeri bogate zemlje, uživale u prednostima slobodne zemlje, mnogo imigrantske radne snage i novih, moćnih tehnologija. Ali tokom proteklih 40 godina, ove prednosti su blijedile i Amerika se našla na tehnološkoj zaravni. Internet je obezbjedio mnogo koristi za korisnike, ali mnogo manje profita, i relativno malo novih poslova – primjećuje Tajler Kovin, autor knjige “Velika stagnacija”.
Svijetu su potrebne mnoge reforme, ukazuje OECD. Ali promjena obrazovnih profila, strukturne reforme, izmjene u sistemu oporezivanja, kao i socijalne sigurnosti dugotrajni su, i kako se već pokazuje, bolni procesi.
U međuvremenu, pojavljuju se novi dobitnici, ali i novi gubitnici. Seoba poslova na tržišta sa jeftinijom radnom snagom najprije je na Zapadu koštala posla one sa skromnim kvalifikacijama, da bi bili “napadnuti” i obrazovaniji koji rade rutinske poslove, a onda i stručnjaci.
Stručnjaci iz zemalja u razvoju, vični kompjuterima, ili administrativnim poslovima, počeli su da izbacuju iz igre njihove kolege na Zapadu, čija radna mjesta poslodavcima postaju suviše skupa. Politički nije izvesno da će vlade, posebno u bogatim zemljama, bezuslovno otvoriti vrata masovnim migracijama, ali za pojedine stručnjake računica je jasna:
– Globalni BDP mogao bi da se udvostruči ukoliko bi se uklonile barijere za globalno kretanje radne snage – smatra Majkl Klemans, u članku posvećenom ekonomiji i migracijama.
U međuvremenu, jedino je izvjesno da ekonomska kriza, kombinovana sa globalnim povezivanjem i tehnološkim razvojem, stvara potpuno novu klimu na globalnom tržištu rada. To ne utiče isključivo na broj poslova, već i na njihov kvalitet, visinu zarada, beneficije, i bezbjednost na radu.
Stručnjaci primjećuju da postoji snažna veza između obrazovanja, visokih zarada i manjeg rizika od nezaposlenosti. Broj nezaposlenih neobrazovanih u SAD je u duplo većem porastu od obrazovanih. Fizički i poslovi koji zahtjevaju niže obrazovanje preselili su se iz SAD u Kinu, ali sada i u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta plata u fabrikama “tone”.
U Kini je, stoga, najveći izazov u narednih pet godina otvaranje poslova. To nije jednostavan zadataka imajući u vidu da se kineska mala i srednja preduzeća suočavaju sa višom cijenom sirovina, uz istovremeno visoka izdvajanja za električnu energiju, dok u odnosu na velike firme nisu konkurentna ni po poreskim olakšicama, niti po pozajmicama.
Uzdizanje iz siromaštva je, na kraju, globalno smanjilo razlike u primanjima, ta tendencija se nastavlja. Ali su istovremeno, takođe globalno, povećane razlike između najbogatijih i siromašnih, ili pojednostavljeno rečeno, sve bogatijih poslodavaca i sve ujednačenije slabo plaćenih radnika.
Traže se stručnjaci
Uprkos visokoj stopi nezaposlenosti, 34 odsto poslodavaca u svijetu se žali da ne može da popuni potrebe za radnicima, preciznije dobro obrazovanim ljudima. Najteže se nalaze tehnički i finansijski stručnjaci. U američkoj “silikonskoj dilini” početni “paket” inženjera za softvere porastao je sa 85 hiljada dolara godišnje iz 2008, na 98.000 dolara ove godine, prenose agencije.
Komentariši