BEOGRAD, Nije prošlo ni mjesec dana od poskupljenja hljeba u Srbiji, a na džepove potrošača novi udar iz pekara. Poslije poskupljenja brašna, većina privatnih pekara u zemlji podigla je cijene peciva za 10 do 25 odsto.
Peciva se u Srbiji prodaju po šarolikim cijenama, zavisno od kvaliteta, ponude, tražnje i samog regiona. Obične kifle, koje teže od 50 do 80 grama, najčešće koštaju od 20 do 30, a bile su 15 do 25 dinara, isto kao i pogačice ili perece. Za đevrek valja izdvojiti od 25 do 40 dinara, a donedavno ovo pecivo je koštalo do 35 dinara. Kroasani, od 80 do 120 grama, zavisno da li su prazni ili punjeni, sada koštaju od 40 do 60 dinara. Burek je sa prosječnih 60 i 65 dinara poskupio na 80.
Inače, trenutno za veknu bijelog hljeba valja platiti najčešće od 30 do 44 dinara.
– Bilo je za očekivati da poslije povećanja cijena pšenice i brašna na red dođe i poskupljenje pekarskih proizvoda – kaže Zoran Pralica, predsjednik Unije privatnih pekara Srbije. – Kilogram pšenice sa PDV dostiže 27, a brašna do 40 dinara, pa je logično da se promjene i cjenovnici peciva. Jer, u ovom slučaju, pored poskupljenja sirovine, imamo i osjetan rast kursa evra, kao i poskupljenje goriva.
Pojedini pekari, valja reći, rukovode se stanjem na tržištu. To znači da koriguju cjenovnike samo za peciva koja imaju prođu. Dakle, cijene se značajno razlikuju od pekare do pekare.
Značajnije, posljednji put, pecivo je poskupjelo prije godinu i po dana – za pet do 12 odsto. U nekim pekarama, posebno u unutrašnjosti, zbog slabije kupovne moći, pekari su odugovlačili sa povećanjem cijena. Tako je cijena peciva uglavnom od 15 dinara, koliko staju kifle. Lisnato tijesto, poznatije kao žu-žu, recimo, prodaju za 25 dinara 100 grama, a cijena u gradovima je dostigla i 40 dinara.
Pralica ističe da je do većeg poskupljenja došlo mahom u frekventnijim pekarama, u centralnim zonama većih gradova. One imaju izuzetno dobar promet i klijente sa dubljim džepom.
Dobra zarada
Pecivo je na našem tržištu oduvjek donosilo dobru zaradu, posebno u gradovima. Zato pekare i niču gotovo na svakom koraku. Kada je riječ o strukturi proizvodnje i prodaje hljeba i peciva, u malim mjestima i seoskim sredinama taj odnos je 80 prema 20 u korist vekni. Ali, u gradovima i urbanijim sredinama ta srazmjera je obrnuta. Tek petina ukupne proizvodnje „odlazi“ na hljeb. Novosti
