SARAJEVO, BANJALUKA, Bosna i Hercegovina domaćom proizvodnjom zadovoljava tek 25 odsto svojih potreba za hranom, dok sve ostalo uvozi, na šta se godišnje troši između 500 miliona i milijardu maraka, podaci su Udruženja za ekonomski razvoj “Nerda” iz Zvornika.
Slaviša Stajković, menadžer za projektno planiranje u ovom udruženju, istakao je da su ovi podaci poražavajući, posebno ako se uzme u obzir to da se u velikoj mjeri uvozi roba koje BiH ima u izobilju.
“Jedan od apsurda jeste da zemlja bogata poljoprivrednim resursima, kakva je BiH, ne može da proizvede dovoljno hrane za vlastite potrebe. Tako, na primjer, samo na uvoz flaširane vode iz BiH godišnje ode 100 miliona KM, iako je ovo zemlja prirode i zdravih resursa”, istakao je Stajković.
On je dodao da BiH ima niz proizvoda sa čijom proizvodnjom može da bude veoma konkurentna, a to je mlijeko, proizvodnja mesa, voće i povrće i slično.
Stojan Marinković, predsjednik Komisije za zaštitu domaće proizvodnje BiH, poručio je da je poznato da se funkcioneri u BiH bore jedino za svoje fotelje, a ne za poljoprivrednike. Ukoliko neko nešto ubrzo ne poduzme da zaštiti domaću proizvodnju, dodao je, “poljoprivrednici će se naći na koljenima”.
“Naravno da BiH proizvodnjom hrane zadovoljava tek četvrtinu potreba, iako imamo prirodne resurse za kompletnu poljoprivrednu proizvodnju, zato što nikoga nije briga što domaći proizvodi propadaju. Najveći problem je što mi uvozimo sve i svašta i što su kontrole vrlo slabe”, kazao je Marinković.
On je dodao da je najevidentniji prekomjerni uvoz mesa i mesnih prerađevina sumnjivog kvaliteta i to iz Argentine i Brazila, koje u BiH stižu preko Crne Gore i Makedonije.
Prema njegovim riječima, pooštravanjem kontrole na državnim granicama i uvođenjem vancarinskih barijera u skladu sa sporazumom CEFTA, donekle bi se stalo ukraj prekomjernom uvozu.
Veselin Poljašević, predsjednik Spoljnotrgovinske komore BiH, smatra da ne postoje tačni podaci koliko BiH može “samu sebe ishraniti”, ali da ne vjeruje da je to čak ni četvrtina.
“Ako smo se već opredijelili da poljoprivreda bude naša strateška grana, onda bismo morali strategijom i odrediti šta je to konkretno. Kada je u pitanju mala proizvodnja hrane, problem seže od imovinsko-pravnih odnosa, do usitnjenosti posjeda pa da toga da su naši domaći proizvodi nekonkurentni, pa u ‘sudaru’ sa velikim proizvođačima nemaju nikakvu šansu”, istakao je Poljašević.
On je kazao da iskustvo drugih zemalja govori da konkurentnost domaćih proizvoda bez državne pomoći i podsticaja jednostavno nije moguće postići. Nezavisne novine
