BANJALUKA, Sjevernu kapiju kroz koju bi se uskoro trebalo ulaziti u Banjaluku – grad žena čuvale bi dvije prekrasne djevojke simboličnih imena Nada i Zora. Jer, nada, kažu posljednja umire, a zora donosi novi dan, a svi u ovom gradu vjeruju u ljepšu budućnost.
Ako se realizuje ovaj projekat, čiji je autor Draško Mikanović, biće to jedini grad žena na svijetu i sasvim je izvjesno da će velikim slovima biti označen na svim turističkim mapama na globusu. Jer, ko ne bi poželio da makar jednom svrati u grad žena i da uživa u njegovoj ljepoti i gostoprimstvu ovdašnjih ljudi.
Stručnjaci su zbog toga procijenili da bi samo za sedam dana, dok traje jedan od brojnih festivala koji su planirani, prihod od turizma u gradu žena dostigao nevjerovatnih 35 miliona evra. Oni su, takođe, uvjereni i da bi se sve investicije u poboljšanje turističke ponude u tom gradu isplatile već za godinu dana.
Priču o gradu žena ispričao je nedavno jedan Banjalučanin – Draško Mikanović. Imao je toliko neoborivih argumenata na kojim bi mu pozavidjeli i najbolji turistički stratezi na svijetu.
“Nije to grad iz moje mašte. To je realna perspektiva Banjaluke. Ovaj grad ima sve pretpostavke da uzme mnogo veći dio turističkog kolača”, kaže Mikanović.
Vijekovima unazad o Banjaluci se pjevalo, pričalo i pisalo, i u svim tim ispisanim stranicama ovaj grad kitio se brojnim epitetima. Banjaluka je tako grad mladosti, grad zelenila, grad ljubavi, krajiška ljepotica…
O rijeci Vrbas i i prelijepim Banjalučankama da i ne govorimo.
I danas se tu uz Vrbas rađaju mnoge ljubavi, iako su zvuci gitare nekako utihnuli. Nadjačala ih je i savladala ona preglasna elektronska muzika koja u ljetnjim mjesecima do kasno u noć odjekuje sa zidina tvrđave Kastel ili iz ljetnjih bašta brojnih restorana i kafića uz rijeku.
Danju, a posebno vikendom kada se uz Vrbas okupi odabrano društvo i kada se zadimi i zamiriši roštilj, začuje se opet i ona gitara i pjesma. Krene tada i priča o Banjalučankama i o njihovoj ljepoti.
“Prije nekoliko dana sjedio sam sa prijateljem skoro tri sata u bašti jednog kafića u jednom drugom gradu u BiH. Razgovarali smo o svemu i svačemu. Dogovorili smo se da ima piće ko prvi ugleda lijepu i zgodnu ženu. I niko nije zaradio to piće, jer za sve to vrijeme ulicom nije prošlo nijedno zgodno žensko. Ali, ako sjedite u bašti nekog kafića u Banjauci, za samo pet minuta poželjeli biste da se tri puta oženite”, priča Draško Mikanović.
Do “ušiju” cijelog svijeta davno je doprla ta priča o ljepoti i šarmu ovdašnjih djevojaka. Još se pročulo da u ovom gradu ima sedam žena na jednog muškarca. Ta razlika vidljiva je praktično na svakom koraku, na ulicama, u kafićima, u školama, fakultetima…
Ljepota Banjalučanki dugo se “vrzmala” po glavi Draška Mikanovića. Kao stručnjak za marketing, znao je da od toga može da se napravi nešto nesvakidašnje, nešto po čemu će ovaj grad sa više od 300 000 stanovnika biti prepoznatljiv u cijelom svijetu.
Tako je nastala ideja o gradu žena koji bi lako mogao da postane novi banjalučki brend. Realizacijom tog projekta, uvjeravaju stručnjaci, ovdje bi mnogo bolje živjeli i oni obični ljudi. Draško Mikanović nam otkriva na koji način.
“Na ulazu u grad, između banjalučke i opštine Laktaši, trebalo bi da bude napravljena sjeverna kapija grada žena. Na visokim postamentima s lijeve i desne strane autoputa stajale bi statue onih prekrasnih devojaka – Nade i Zore. Bile bi visoke 18,5 metara i, s obzirom da je na tom području ravnica, vidjele bi se sa udaljenosti od pet ili šest kilometara.
Između tih statua trebalo bi da se iznad puta napravi veliki restoran, a dole, pored postolja u podnožju statua, gosti koji bi dolazili u Banjaluku mogli bi da se osvježe nekim pićem pod bijelim suncobranima, ili, pak, da na prostranim platoima đuskaju uz muziku na nekom od brojnih koncerata koji bi tu bili održavani” – objašnjava Mikanović.
Planirano je da se tu napravi i neko vještačko jezero, staze za trčanje i još razni turistički sadržaji, dodaje on.
Statue bi bile napravljene od bijelog kamena premazanog specijalnom perla bojom koja se na svjetlosti mijenja i blješti. Ta boja je i fluoroscentna tako da noću kada se na trenutak ugase reflektori statue svijetle.
I danju bi te statue, zahvaljujući perla boji, bile prava atrakcija. Presijavale bi se na suncu, tako da bi mnogi dolazili ovdje samo da se slikaju ispod nogu tih lijepih i zgodnih djevojaka.
Za realizaciju ove ideje već je urađen projekat na četrdesetak stranica koji govori o velikim finansijskim efektima. U ovom gradu bi se prema procjenama iz tog projekta godišnji priliv od turizma ubrzo povećao za 50 miliona evra.
Prema Mikanovićevim riječima, Urbanistički zavod Republike Srpske već je uzeo da razradi ovaj projekat, da vidi koja je to lokacija na kojoj bi se gradila sjeverna kapija i koliko bi to moglo da košta.
“Kada bi ovo dao Kinezima da urade siguran sam da bi oni za to izdvojili i više od milijardu dolara ili evra. Ako bi mi to radili – ne vjerujem da bi nas to koštalo više od dvadesetak miliona evra, iako bi se to otplatilo već u prvoj godini”, tvrdi Draško Mikanović.
Banjaluka ima sve predispozicije za to, kaže on. Tu su najljepše žene na svijetu i to je najvažnije. Srna
Komentariši