BEČ, Era jeftine nafte bliži se kraju, jer se postepeno troše lako i jeftino akumulirane rezerve, ocijenio je analitičar naftnog sektora u austrijskom “Erste Groupu” Ronald Šteferle.
On je kazao da bez obzira na sadašnju veoma nisku cijenu, tokom ove godine očekuje se skok cijene nafte na 55 dolara po barelu, a u narednih tri do pet godina moguć je rast i do 200 dolara po barelu, jer se u tom periodu očekuju oporavak svjetske privrede i automatsko povećanje tražnje za “tečnim zlatom”. Analitičari “Erste Groupa” prognoziraju da će u 2009. i 2010. godini tražnja za naftom opasti za oko jedan odsto, a da će doći do značajne promjene čim bude primjetnog poboljšanja globalne privredne situacije.
“To je razlog što za 2009. godinu očekujemo prosječnu cijenu od 55 dolara po barelu. Čim nastupi održivi ekonomski oporavak cijena bi trebalo da se popne iznad 70 dolara”, rekao je Šteferle.
Na rast cijena nafte na dugi rok ukazuje i mnogo veća zavisnost od naftnih grupacija u državnom vlasništvu i vrlo mali udio naftnih grupacija iz privatnog sektora u proizvodnji i rezervama. Nemoguće je predvidjeti preciznu tačku u kojoj će biti dostignuta ili prevaziđena maksimalna stopa svjetske proizvodnje nafte, ali čini se da jasne signale predstavljaju zavisnost od gigantskih naftnih polja i pad proizvodnje u mnogim državama koje su među najvećim proizvođačima nafte, kao što su Meksiko, Norveška i SAD.
“Činjenica je da su u proteklih deset godina proizvodni kapaciteti međunarodnih naftnih kompanija generalno opali. Takav rasplet, uz cijene koje naglo rastu, mnogo govori”, izjavio je Šteferle.
Analitičari austrajske grupacije ističu da je jedan od pozitivnih aspekata rekordnih nivoa koje su prošle godine dostigle cijene nafte pokrenuta rasprava o masovnijem prelasku na obnovljive izvore energije. Pored toga što je koristan za životnu sredinu, prelazak na alternativne izvore energije bi unaprijedio i mir, jer bi pomogao da bude spriječen sve veći rizik od rata zbog resursa.
Prema analizi “Erste Groupa” što duže cijena nafte ostane u trenutnom rasponu oko 40 dolara i niže, ponuda u budućnosti sve brže će postajati oskudnija, jer će proizvođači uz takve cijene odlagati ili otkazivati programe investiranja i istraživanja. U ovom trenutku investicije nisu čak ni 20 odsto preporučenog obima koji bi bio potreban da proizvodnja nafte bude povećana sa sadašnjih 86 miliona barela na 125 miliona barela do 2030. godine.
Očekuje se da ponuda izvan Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) padne za gotovo 0,6 odsto usljed pada proizvodnje u Rusiji, Meksiku i Sjevernom moru. Analitičari procjenjuju da će OPEC smanjiti obim proizvodnje za još najmanje dva do tri miliona barela dnevno, kako bi odgovorio na pad tražnje zbog globalne ekonomske krize, ali i pokušao da podigne cijenu nafte koja u mnogim članicama kartela čini dominantne budžetske prihode.
Kartel je 2001. godine smanjio proizvodnju u četiri koraka za pet miliona barela, što je kao posljedicu imalo trend rasta koji je trajao šest godina. Sada smanjenja iznose 14,5 odsto ukupne proizvodnje OPEC-a, ali izgleda da je pad privredne aktivnosti mnogo dramatičniji nego u 2001. godini, pa se očekuje dodatno zavrtanje naftnih slavina.
Analitičari kažu da cijena nafte više neće funkcionirati prema zakonima ponude i potražnje, već prema pravilima oligopola malog broja zemalja koje su veliki proizvođači nafte. Pošto i u proizvodnji sve više raste učešće troškova i pošto će biti realizovan samo mali dio potrebnih ogromnih investicija, a mnoga naftna polja i zemlje koje proizvode naftu su već prošle tačku maksimalne proizvodnje, na dugi rok se opet mogu očekivati mnogo više cijene nafte.
Crkva protiv nafte
Državna protestantska crkva Norveške pokrenula je neobičnu debatu u toj zemlji, zalažući se da se, iz ekoloških razloga, uvede petogodišnji moratorijum na traganje za novim nalazištima nafte i gasa, energenata koji čine osnovu velikog bogatstva te nordijske zemlje.
“Norveška treba da ispolji uzdržanost. Potrebno je da pokažemo da smo i mi za korištenje obnovljivih izvora energije”, izjavio je Tor Jergensen, jedan od 11 biskupa Luteranske crkve u Norveškoj.
Oštrim suprotstavljanjem Jergensenovoj ideji prvi se oglasio najveći sindikat, Landsorganisasjonen i Norge, ističući da bi njeno usvajanje ozbiljno pogodilo čitav ofšor sektor i dovelo do otpuštanja velikog broja radnika u situaciji kada i Norveška osjeća posljedice globalne ekonomske krize.
Norveška je po izvozu nafte četvrta, a po izvozu gasa treća u svijetu, iako već godinama nije uvela u proizvodnju nova nalazišta.
